Tag: srbija
2013 A.D.
U 2013. smo izlazili na ulice, više rekreativno, nego za prave, osnivali smo nove partije, i prepucavali se putem medija. Ideologiju i dalje nismo imali. Novorođenčadima smo prestali da dodjeljujemo matične brojeve, srednje klase i dalje nema, al’ se ne puca, tako da je sve ok. Ukidali su nam bezvizni režim koji na kraju nisu ukinuli. Katalogizovali smo živalj. Doktori su bili nepismeni. Studenti ništa bolji. Opozicije nije bilo.
Izvinite se zbog mene
Izvinite se zbog mene. Izvinite se zbog zločina koji su počinili moji nad njihovima. Izvinite se vi, kad ne mogu ja. Tražite oprost, kad ga ja ne tražim. Nek se crveni cijela Srbija zbog mene, Bosanca iz Republike Srpske. Napravite taj civilizacijski iskorak. Pomirite se sa svijetom u moje ime.
Slučaj pacijentkinje R.S.
Gospođice Srpska, liječim Vas već desetu godinu, upoznat sam sa svim vašim problemima, od paranoje “da hoće da Vas ukinu” do teškog oblika depresije u koju Vas bacaju izvještaji Statističkog zavoda i Biroa za zapošljavanje. Nemoguće je da mi je nešto promaklo – zbunjeno će doktor prelistavajući bilješke po drugi put.
Radi se o nečemu novom doktore – smireno će pacijentica, gledajući u portret Sigmunda Frojda koji je krasio zid ordinacije, zajedno sa doktorovom diplomom – mislim da patim od krize identiteta.
Ovladavanje sudbinom
Minuta počinje sekundom, sat minutom, dan satom, a sedmica danom. Ovdje gradaciju završavam, pošto nisam potpuno siguran čime tačno započinju mjesec i godina, ali sam siguran da, kako život počinje rođenjem, tako epoha počinje događajem, koji se, opet, rađa iz ideje. Svakakvih je ideja bilo u prošlosti, a jedna od njih, hvaljen bio onaj kome je prvom pala na pamet, ideja je velike srpske države, koja je mijenjala svoj oblik, granice, vladare, preživjela mnogo toga i sad je tu gdje jeste, na pragu jedne nove epohe.
Pomirenost sa sudbinom
Gordi narode slovenski, predefinisan u posljednjih stotinak godina, iznuren ratovima, stradanjem, glađu i neslogom, što kroz svijet tumaraš izgubljen, s vječno ispruženom rukom, spreman da ponizno zahvališ i na najmanjoj uljudnosti, a još spremniji da dočekaš na nož nedostatak saosjećanja ka tvojoj patnji, tvojoj muci, većoj od svih tuđih muka, zastani na tren pred ogledalom i porazmisli dobro o tome što vidiš. Umoran si, gladan, tužan i napušten, no to nije najgore što se o tebi ima reći. Odmore se ljudi, najedu se, oraspolože i nađu sebi druga, ali od jednog nikada ne pobjegnu. Ne mogu pobjeći od sebe, od onoga što jesu, onoga što ih određuje, a glavna je karakterna osobinu našeg naroda, sve mi se čini – pomirenost sa sudbinom.
Recent Comments