Ko su Srbi?

U posljednjih nekoliko dana, desile su se stvari koje su izvukle ono najgore iz pojedinih pripadnika srpskog naroda, a zahvaljujući snažnoj propagandi i spremnosti da se srpski narod prikaže u lošem svijetlu, svijetu je prezentovana jedna ružna, neistinita slika. Pojedinci, očiju zamagljenih ružnim iskustvima iz prošlosti, pokazali su određene simpatije, da li u šali ili u zbilji to je manje važno, prema stradavanjima drugih ljudi, koje nikada nisu upoznali, susreli, čak ni vidjeli.

Pasivni posmatrač, kome bi ovo mogao biti prvi susret sa Srbima, stekao bi jedan potpuno pogrešan utisak o tom narodu, kao narodu koji se raduje tuđoj patnji, bez obzira što ta patnja na njega samog nema nikakav direktan ili indirektan uticaj. Iz tog razloga sam odlučio da napišem svoje viđenje naroda kojem pripadam.

Srbi su prešli dug put od prvog pominjanja svog imena krajem šestog vijeka pa do danas. Na svom dugom putu između klanja i oranja, kako ga je nazvao akademik dr Milorad Ekmečić, Srbi su mnogo postradali. Sigurno je da su ta stradavanja ostavila velika posljedice na narod, ali istančan osjećaj za dobro i loše, odnosno za ispravno i pogrešno, ostao je netaknut.

Srpski narod je osjećajan i milosrdan, spreman pružiti drugome ruku i pomoć, pa makar i na sopstvenu štetu. S druge strane, taj praiskonski ponos, koji krasi srpski narod, a predmet je divljenja drugih naroda vijekovima unazad, ne dozvoljava mu da traži pomoć od drugog. On radije trpi i muči sopstvenu muku u tišini.

Taj je narod vrijedan i sposoban za velika djela. Srbi širom svijeta rade najteže fizičke poslove, neki bi čak rekli ponižavajuće, ali nema ništa ponižavajuće u poštenom pribavljaju hljeba za svoju porodicu, čak šta više, prije bi se moglo reći da ti ljudi rade posao vrijedan divljenja. Srbi su, naravno, angažovani i na intelektualno zahtjevnim poslovima, s obzirom da se radi o narodu izuzetno inteligentnom i učenom. Kao takvi, jako su cijenjeni među svojim komšijama, a srpske zajednice u inostranstvu uživaju veliki ugled.

To je narod koji na uvrijede i šikaniranja odgovara šalom i pjesmom. Srbi imaju neprevaziđen smisao za humor, bogatu kulturu i istoriju.

Srbi su pošteni, ne žele ništa što je tuđe, ali traže pravednu raspodjelu. Srbi se nikada ne raduju tuđoj nesreći, svjesni brojnih nedaća koje su ih snalazile, oni samo mogu da saosjećaju sa unesrećenima.

U posljednje vrijeme u srpskim zemljama je dosta kriminala, korupcije, nesloge i može se reći da je prisutna sveopšta kriza morala, ali čak i tada govorimo o pojedincima. Ti pojedinci uživaju veliku pažnju javnosti, pa se stvara opšta slika o iskvarenosti cijelog naroda, ali je to daleko od istine.

Srbi su, takođe, veoma povodljivi i pogodni za manipulaciju, kako je istorija mnogo puta pokazala. Kako drugi narodi manipulišu Srbima, isto tako i Srbi manipulišu jedni drugima. Međutim, to ne znači da je narod zao ili pokvaren, naprotiv.

Taj je narod ustajao u odbranu istine, pravde i osnovnih ljudskih prava kad god se za tim javila potreba, kad god se nesreća nadvila nad njega samog ili na komšije mu. Srpske kosti su razastrte po cijelom svijetu, ali za razliku od mnogih, Srbin nije nikada dolazio kao okupator, nego kao oslobodilac i branilac.

Srbin je, istina, prgav, ali u naravi dobar, neiskvaren, čestit. Čvrst karakter mu ne dozvoljava da povija kičmu ni pred kim, o čemu god da se radi. Srbin preuzima odgovornost za svoje postupke i ne krivi druge za sopstvene neuspijehe.

On se ne zaustavlja, on ustaje i pokušava ponovo. I ponovo. Sve do konačnog uspjeha.

Srbin, suočen sa teškim uslovima življenja u sopstvenoj zemlji traži bolje sutra u drugim zemljama širom svijeta, ali je li pogrešno tražiti bolje, više? Je li pogrešno juriti svoje snove? U velikom broju slučajeva, Srbi, nenaviknuti na otuđenost ljudi u svijetu, vraćaju se u domovinu, među svoje.

Proces nasilnog kršenja osnovnih ljudskih prava srpskog naroda i ugrožavanje njegove teritorije nezaustavljivo napreduje pred ravnodušnim ili sudioničkim očima takozvane međunarodne zajednice. Srbi na to odgovaraju neposlušnošću i neka takozvana međunarodna zajednica bude zahvalna što su između oružja i neposlušnosti, Srbi izabrali neposlušnost.

Ako se neki Srbin, nekad, ogriješio o vas, ne uzmite mu za zlo, jer zle namjere nije bilo. Prije da se radi o nemogućnosti da se i dalje zadrži bijes, bijes zbog nepravde koja se tom narodu nanosi vijekovima unazad.

Tags: srbi

Category: Društvo