Ko su Srbi?

November 1, 2012 | Napisao | 19 Komentara Više

U posljednjih nekoliko dana, desile su se stvari koje su izvukle ono najgore iz pojedinih pripadnika srpskog naroda, a zahvaljujući snažnoj propagandi i spremnosti da se srpski narod prikaže u lošem svijetlu, svijetu je prezentovana jedna ružna, neistinita slika. Pojedinci, očiju zamagljenih ružnim iskustvima iz prošlosti, pokazali su određene simpatije, da li u šali ili u zbilji to je manje važno, prema stradavanjima drugih ljudi, koje nikada nisu upoznali, susreli, čak ni vidjeli.

Pasivni posmatrač, kome bi ovo mogao biti prvi susret sa Srbima, stekao bi jedan potpuno pogrešan utisak o tom narodu, kao narodu koji se raduje tuđoj patnji, bez obzira što ta patnja na njega samog nema nikakav direktan ili indirektan uticaj. Iz tog razloga sam odlučio da napišem svoje viđenje naroda kojem pripadam.

Srbi su prešli dug put od prvog pominjanja svog imena krajem šestog vijeka pa do danas. Na svom dugom putu između klanja i oranja, kako ga je nazvao akademik dr Milorad Ekmečić, Srbi su mnogo postradali. Sigurno je da su ta stradavanja ostavila velika posljedice na narod, ali istančan osjećaj za dobro i loše, odnosno za ispravno i pogrešno, ostao je netaknut.

Srpski narod je osjećajan i milosrdan, spreman pružiti drugome ruku i pomoć, pa makar i na sopstvenu štetu. S druge strane, taj praiskonski ponos, koji krasi srpski narod, a predmet je divljenja drugih naroda vijekovima unazad, ne dozvoljava mu da traži pomoć od drugog. On radije trpi i muči sopstvenu muku u tišini.

Taj je narod vrijedan i sposoban za velika djela. Srbi širom svijeta rade najteže fizičke poslove, neki bi čak rekli ponižavajuće, ali nema ništa ponižavajuće u poštenom pribavljaju hljeba za svoju porodicu, čak šta više, prije bi se moglo reći da ti ljudi rade posao vrijedan divljenja. Srbi su, naravno, angažovani i na intelektualno zahtjevnim poslovima, s obzirom da se radi o narodu izuzetno inteligentnom i učenom. Kao takvi, jako su cijenjeni među svojim komšijama, a srpske zajednice u inostranstvu uživaju veliki ugled.

To je narod koji na uvrijede i šikaniranja odgovara šalom i pjesmom. Srbi imaju neprevaziđen smisao za humor, bogatu kulturu i istoriju.

Srbi su pošteni, ne žele ništa što je tuđe, ali traže pravednu raspodjelu. Srbi se nikada ne raduju tuđoj nesreći, svjesni brojnih nedaća koje su ih snalazile, oni samo mogu da saosjećaju sa unesrećenima.

U posljednje vrijeme u srpskim zemljama je dosta kriminala, korupcije, nesloge i može se reći da je prisutna sveopšta kriza morala, ali čak i tada govorimo o pojedincima. Ti pojedinci uživaju veliku pažnju javnosti, pa se stvara opšta slika o iskvarenosti cijelog naroda, ali je to daleko od istine.

Srbi su, takođe, veoma povodljivi i pogodni za manipulaciju, kako je istorija mnogo puta pokazala. Kako drugi narodi manipulišu Srbima, isto tako i Srbi manipulišu jedni drugima. Međutim, to ne znači da je narod zao ili pokvaren, naprotiv.

Taj je narod ustajao u odbranu istine, pravde i osnovnih ljudskih prava kad god se za tim javila potreba, kad god se nesreća nadvila nad njega samog ili na komšije mu. Srpske kosti su razastrte po cijelom svijetu, ali za razliku od mnogih, Srbin nije nikada dolazio kao okupator, nego kao oslobodilac i branilac.

Srbin je, istina, prgav, ali u naravi dobar, neiskvaren, čestit. Čvrst karakter mu ne dozvoljava da povija kičmu ni pred kim, o čemu god da se radi. Srbin preuzima odgovornost za svoje postupke i ne krivi druge za sopstvene neuspijehe.

On se ne zaustavlja, on ustaje i pokušava ponovo. I ponovo. Sve do konačnog uspjeha.

Srbin, suočen sa teškim uslovima življenja u sopstvenoj zemlji traži bolje sutra u drugim zemljama širom svijeta, ali je li pogrešno tražiti bolje, više? Je li pogrešno juriti svoje snove? U velikom broju slučajeva, Srbi, nenaviknuti na otuđenost ljudi u svijetu, vraćaju se u domovinu, među svoje.

Proces nasilnog kršenja osnovnih ljudskih prava srpskog naroda i ugrožavanje njegove teritorije nezaustavljivo napreduje pred ravnodušnim ili sudioničkim očima takozvane međunarodne zajednice. Srbi na to odgovaraju neposlušnošću i neka takozvana međunarodna zajednica bude zahvalna što su između oružja i neposlušnosti, Srbi izabrali neposlušnost.

Ako se neki Srbin, nekad, ogriješio o vas, ne uzmite mu za zlo, jer zle namjere nije bilo. Prije da se radi o nemogućnosti da se i dalje zadrži bijes, bijes zbog nepravde koja se tom narodu nanosi vijekovima unazad.

Tags:

Category: Društvo

Comments (19)

Trackback URL | Comments RSS Feed

  1. Moje licno misljenje je da smo mi Srbi,jedan narod koji premalo misli,koji se previse prepusta,i koji sopstveno isuvise hiperbolise,da bi sjecanjem opravdao sadasnjost. Stav je uvek isti,nikad se ne menja,ali osnovni problem je,sto se srpski stav radja samo u revoltu,a nikad sa osnovom bolje buducnosti. Politicki mi smo podsvjesno drustvo,koje sebi dozvoljavala danas u 21 vj. da bude klasno podvojeno stranom novcu,umesto vlastitoj svesti. Budimo mi realni,mi smo narod koji vec vekovima ne oseca svoje stvarno “JA”. Jedini nas cilj,i jedina nasa realnost,koju treba nanovo da vradimo u svoj posjed,je nas intelekt,jer novca nemamo,ali pamecu nase pospane intelektualne elite,smatram da mozemo zauzeti nase mjesto. P.S. Super tekst Borise. Konacno jedan tekst nakon nekog vremena sa dubokim osecanjem.

  2. Бања Лука says:

    Срби пишу ћирилицом.

    • Boris Bajić says:

      …i potpisuju se imenom i prezimenom, ali nebitno, mislim da znam ko stoji iza komentara.

      Mnogim posjetiteljima ovog portala teško je da čitaju ćirilicu, s obzirom da i srpski jezik ne razumiju dovoljno dobro, prije svega mislim na prijatelje Slovence, Njemce i Austrijance, za koje znam da čitaju ovaj blog.

      Dodatno, latinično pismo omogućava lakšu pretragu na internet pretraživačima, te smatram da na ovaj način moji tekstovi dolaze do većeg broja čitalaca.

      Inače, potpisujem se ćirilicom, poput svog oca i majke.

      Pozdrav

  3. marijola says:

    Mislim da članak poprilično odudara od istine,posebno u onom djelu gdje piše da su Srbi nastupali uvijek kao oslobodioci…nije mi jasno koga su oslobađali u skoro svim republikama bivše Juge?

    • Boris Bajić says:

      Poštovana,

      godine 1912. i 1913. u Prvom balkanskom ratu Srbi su zajedno sa Crnom Gorom, Grčkom i Bugarskom učestvovali u oslobađanju Balkana od već posrnulog Otomanskog carstva i jednom za svagda zajedničkim snagama protjerali Turke sa Balkana.

      godine 1917. i 1918, a nakon proboja Solunskog fronta učestovali su u potiskivanju Centralnih sila.

      godine 1945. učestvovali su u oslobađanju Balkana od Sila osovine, te je čak i u Zagrebu 21. brigata 45. srpske divizije dočekana kao oslobodilačka brigada sa pjesmom.

      Događaji koji su usljedili prije (stvaranje Kraljevine SHS) i poslije (stvaranje Jugoslavije u svim svojim oblicima) možda nisu bili najbolje idejno rješenje za srpski narod, kao ni za druge južnoslovenske narode, ali je činjenica da su Srbi uzidali velike žrtve u gore pomenute ratove koji su rezultirali stvaranjem tih država.

      S poštovanjem,

      Boris.

  4. Anita says:

    Kao srpkinja ovaj teks mogu shvatiti isključivo kao dobru šalu, jer malo od navedenih osobinma zaista posjedujemo. Daleko da smo mi od ovoga što si napisao. Ali ako ljudi ne srpskog porijekla iz Slovenije, Njemačke, Austrije čitaju tvoj blog kako si rekao, onda je ovo dobro promišljen teks i moje čestitke na tome

    • Boris Bajić says:

      Šta konkretno od navedenih osobina ne posjedujemo?

      • Anita says:

        Borise, ovaj tekst je po meni dobar marketinški potez, za predstavljanje naše nacije u svijetu, kao što sam već rekla, i skidam ti kapu na tome. Ali, da smo izbliza ovakvi, stvarno nismo. Itekako se radujemo tudjoj nesreći, osvetoljubiva smo nacija, inatlije smo za medalju, ne znamo funkcionisati kao narod, nismo timski igrači, ubili bi oca, brata samo da nama bude bolje, to nam ostade valjda u naslijedstvo od Nemanjića. I slažem se s tobom da smo povodljivi i pogodni za manipulaciju, čitaj izmedju redova šta to znači. Najviše bih voljela da smo ovakvi kao što si napisao, ali treba biti objektivan.

    • Sanja says:

      Borise, tvoja je greska sto si zaboravio da ukazes na jos jednu osobinu svojstvenu srpskom narodu, skromnost. Vjerujem da je to osnovi uzrok ovakvog komentara.

  5. Sanja Vukic says:

    Rekla bih da u populaciji razlikujemo vecinu i manjine. Vecina je neutralna u svakom smislu, a manijne su te koje se isticu na neki nacin, u pozitivom ili negativnom kontekstu, a to isticanje ih i cini manjinom. Pricati o manjini znaci doprinositi njihovom isticanju u drustvu. Tako da predlazem da prestanemo superponirati isticanje negativnih manjina i pocnemo vise da pricamo o pozitivnim manjinama pa ce i slika o nama u svijetu biti ljepsa.

  6. Izgleda da su Srbi ujedinjeni samo kad treba ratovati. Da mogu da budu ujedinjeni i u ostalim slučajevima (recimo u borbi protiv kriminala koji je na svakom ćošku) možda bi sve bilo drugačije. Ako jedan narod dozvoli da par pojedinaca kvari kompletnu sliku već godinama, šta to onda govori o tom narodu?

  7. Sulejman Dedic says:

    Zdravo Borise,
    dvije stvari mi nisu jasne.
    Sta podrazumjevas pod Srbi? jeli to se odnosi samo na one ljude sto sebe zovu Srbima ili u tvome pisanju ima neko prosireno vidjenje Srpstva?
    Dali postoji narod na svijetu koji nije gresio u svojoj historiji?
    Neki vise, neki
    mane, ali dali i pored svih pohvala, osim ponosa i hvalenja, nije li malo potrebno, radi samog poboljsavanja ljudi i nacije, priznati i greske i udaljiti se od istih? i zauvijek izbijeci ih?
    Zar cinjenica da su se Srbi stalno oslobadjali od drugih nije ujedno i potvrda da su drugi bili dominantni kroz historiju? Zar cinjenica da su komisije Srba imali veca povjerenja kod dalekih i stranih okupatora, ne govori o nasoj slabosti i netrpljevivosti i tome da smo svi birali manjeg neprijatelja? A opet i tude nesta u redu nije..
    Bilo kako bilo, strah je me da su nasi narodi, a time i Srbi, gledajuci kako drugi igraju velikana na nasim ledjima, pozeljeli da se igraju te iste igre, zaboravljajuci na obicni narod, proste ljude, bijednike i fukare! Narodi su nasi prirodno pogodni za robovanje, Slavensko nam to ime daje kao “pravo”, a sve ostalo je samo posljedica urodjenog osjecaja poniznosti!
    pozdrav

    • Boris Bajić says:

      Pozdrav Sulejmane, drago mi je da si pročitao ovaj tekst, a dopadaju mi se i tvoja pitanja i osvrt na sam članak.

      Na ovom blogu, ako ičega, ima kritike. Kako za narod u cjelini, tako i za pojedince. Pouzdano znam da si pročitao i “Pomirenost sa sudbinom” i “Ovladavanje sudbinom”, a kritike ne manjka ni u drugim tekstovima.

      Koliko god je važno kritikovati i isticati mane, isto tako, smatram da je potrebno isticati i pozitivne osobine i ne dozvoliti da one zbog djelovanja pojedinaca (kao ni kolektivnog djelovanja) padnu u zaborav.

      Mislim da je tvoj strah svojevremeno bio opravdan, ali više ne. Mislim da nas je prošla volja da izigravamo “velikane” na svjetskoj sceni i da nam je konačno postalo jasno gdje nam je mjesto. Treba sad prihvatiti takav položaj kakav jeste i nastojati da se sazida nešto novo, iz temelja, te da se taj položaj vremenom, a opet, zahvaljujući ličnim naporima poveća.

      Pozdrav

      • Sulejman Dedic says:

        hvala na odgovoru,
        u pravu si, ljude treba ohrabriti i pohvaliti, oni to zasluzuju jerbo ipak se radi pretezito o dobrim, postenim i onakim ljudima kako ih ti opisa gore.
        Drugi su narodi grijesili i vise ali svaki pojedinac svoje greske nosi, i te ljude mozemo lahko izbrojati i identifikovati i u svim drustvima.
        Vazno je samopouzdanje graditi na realnoscu a realnost stalno poboljsavati i sve tako dalje…
        Vjerujem i ja da su te igre iza nas, sad su igre drugacije, granice su uklanjaju, svi zelimo uci u evropsku uniju a pravila u EU su drugacija i nase shvacanje nacije i drzave postaje samo opstukcija u toj igri..

  8. Liberal says:

    Pogriješio si što si uopšte počeo da pišeš na deduktivan način o jednom narodu. Čak ni u jednom selu, ne možeš naći pravi, isti, opis za sve ljude, a tek ne možeš govoriti o jednoj naciji tako globalno i generalno. Ali, ako si se već usudio ta tako nešto pišeš, onda si mogao to i malo bolje. Npr., izjavljuješ, kako su Srbi inteligantan i povodljiv narod, u jednom tekstu. To je kao kada bih ja rekao za tebe da si u isto vrijeme i crnac i bjelac, nema smisla. Ne bih komentarisao dalje, čim sam vidio da je ovaj tekst na jednu i po stranicu formata A4, a naslov je “Ko su Srbi”, znao sam da tu nema neke dobre priče, ne iz razloga da mislim da nisi dovoljno pismen, inteligentan ili šta već, već iz prostog razloga što su mnogo veći mozgovi i od mene i od tebe pokušavali to da objasne godinama kroz knjige i knjige i ostali su nedorečeni.

    • Boris Bajić says:

      Ovaj tekst, ovakav kakav je, ima svoj uzrok. Pisano je o Srbima u još nekoliko tekstova na ovom blogu, a daleko bilo da se sve osobine mogu obuhvatiti u jednom tekstu.

      Uzmite ovaj tekst kao osobinu pojedinih ljudi iz sela, osobine iz “Pomirenost sa sudbinom” dodijelite drugima, a “Ovladavanje sudbinom” trećima. Još mnogo tekstova nam treba da bismo sve obuhvatili.

      S poštovanjem, Boris.

  9. Maxov Max says:

    Dobro je da Srbi ne savijaju kichmu pred zlom,jer im onda ne gine propast i nestajanje….Zahvaljujuci tome,oni danas i postoje…..Trenutno nije takva situacija,ali ce ubrzo biti ispravljena i pacovi ponovo biti vraceni u misije rupe,gde im je mjesto….

Ostavi komentar