Otvoreno pismo kardinalu Puljiću, šifra: Kačavenda

Poštovani gospodine Puljiću,

obraćam Vam se ovom prilikom kao predsjedniku Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini, institucije od neizmjernog značaja za sve građane Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Molim Vas da mi oprostite na protokolarnim i drugim propustima koje ovo pismo samo po sebi predstavlja, pošto je ovo moje prvo pismeno obraćanje jednom vjerskom zvaničniku. Naime, ja se do sada nisam obraćao vjerskim zvaničnicima usljed nepostojanja bilo kakvih teoloških nedoumica, a oni meni, cijenim, jer sam već prestar za njihov ukus.

Razlog mog obraćanja Vama, gospodine Puljiću, je dodjela Zahvalnice Njegovom preosveštenstvu Vasiliju Kačavendi, episkopu zvorničko-tuzlanskom, posredniku, sekretaru i blagajniku Svevišnjeg među srpskim življem na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine.

Kao građanin ove zemlje i pripadnik srpskog naroda, osjećam potrebu da se lično zahvalim Vama, kao i ostalim članovima Međureligijskog vijeća, za taj čin koji će, siguran sam, ostati zapamćen kao presedan u novijoj istoriji vjerske zajednice naše drage zemlje. Ono što mene u stvari zanima, iako je možda jedno takvo pitanje nedostojno odgovora, zbog same prirode stvari i neospornog značaja lika i djela Vasilija Kačavende za Srpsku pravoslavnu crkvu, je konkretan razlog dodjele Zahvalnice dotičnom od strane Međureligijskog vijeća u Bosni i Hercegovini?

Molim Vas da mi oprostite zbog elementarnog nepoznavanja stvari i da me svakako ispravite ako griješim, ali iz samog naziva institucije kojom presjedavate, vodeći se prostom logikom, zaključujem da zastupate želje i interese svih vjernika Bosne i Hercegovine. Pretpostavljam da je služba MRV BiH koja je zadužena za odnose sa javnošću pukim previdom, kako to službenici obično znaju da naprave, previdjela da u obavještenju za javnost pobroji razloge zbog kojih su građani naše multietničke zemlje iskazali svoju zahvalnost episkopu zvorničko-tuzlanskom.

Vaša Svetosti,

imao sam vremena, prije no što sam sročio ovo pismo, porazmisliti dobro o cijeloj stvari. Naime, s obzirom da gospodin Kačavenda već decenijama unazad spremno pruža ruku, ili neki drugi ud, kako već nađe za shodno, pravoslavnim vjernicima iz svoje eparhije, zašto ste se baš sada, pred sami kraj njegove karijere odlučili dodijeliti mu ovu zahvalnicu? Stoji to da je dobri popa učinio toliko toga za srpski živalj u Bosni, a i šire, ali ne čine li i drugi? Kako se uopšte pravi rang lista, jer kao građanin Bosne i Hercegovine nemam sumnje da se, kao i u svemu drugome, formira nekakva rang lista zaslužnih za doprinos i razvoj međureligijskog dijaloga u BiH, a da se Zahvalnica dodjeljuje najzaslužnijem.

Kontemplirajući o svemu tome, došao sam do zaključka da je gospodin Kačavenda mogao skupiti najveći broj bodova na toj listi isključivo ukoliko se boduju kvadrati stambenih i poslovnih objekata u posjedu istog, kao i gola činjenica da nikada zvanično nije bio procesuiran pred bilo kojim sudom, što je, imajući u vidu njegovu biografiju, zaista hvale vrijedan podvig.

Dodatno me zanima, cijenjeni kardinale Puljiću, da li je sramno svjedočenje bivšeg đakona, koji nije zaslužio ni da mu se ime napiše u jednom tekstu u kome spominjem gospodina Kačavendu, imalo ikakve uloge u dodjeli ove zahvalnice Njegovom preosveštenstvu? Jer vidite, ako je samo dio navoda o dovođenju dječaka mlađih od 15 godina na razgovor i druženje sa bratom Vasilijem istinit, čak i ako u potpunosti zanemarimo navodno samoubistvo Milića Blaženovića koji se raznio bombom, nakon što je po kazni poslat u manastir Papraća jer je odbio spavati u vladičinom krevetu, onda je i to moralo nekako uticati na bodovanje i odluku o dodjeli Zahvalnice.

Brojne nekretnine, optužbe za pedofiliju, razvratan život i druge pikanterije nisu mogle biti izignorisane prilikom dodjele ovog priznanja ocu Kačavendi, tako da su navedeni dogđaji mogli imati samo pozitivno dejstvo, odnosno donijeti dodatne bodove dragom episkopu zvorničko-tuzlanskom, a na radost svih pravoslavnih vjernika.

Ukoliko je moja logika ispravna, dajem sebi za pravo da predložim i sveštenika Branislava Peranovića, odgovornog za prebijanje na smrt jednog narkomana, dakle osobe koja je zbog svoje ovisnosti i činjenice da ja zatražila pomoć zaslužila ništa manje od smrtne kazne, za dodjelu nove Zahvalnice na nekom od sljedećih zasjedanja. Samo Vas molim, gospodine Puljiću, da budete brzi, jer u trenutku dok Vam pišem ove redove, saznajem da je protiv sveštenika Peranovića podignuta optužnica i da će biti krivično gonjen. Samim time, dovedeni smo u opasnost da isti bude oslobođen svih optužbi pred sudom, ili da slučaj zastari, kao što se desilo ocu Pahomiju, što bi se negativno odrazilo na broj bodova sveštenika Peranovića na gore pomenutoj rang listi, a samim time bi njegovi napori ostali nenagrađeni.

Pomalo pristrasno, gospodine Puljiću, pozivam Vas i da bacite oko na našu, banjalučku eparhiju, da vidite može li se tu naći kakav kandidat za neku od Zahvalnica Međureligijskog vijeća. Možda među sveštenstvom banjalučke eparhije nema pedofila i ubica, ali zato se to može nadokanditi nekretninama, voznim parkom i istančanim smislom za biznis.

Čvrsto vjerujem u sistem nagrade i kazne, te smatram da bi jedna Zahvalnica bila jako dobar podsticaj za nekog od mlađih sveštenika da krene putem oca Kačavende. S tim u vezi, predlažem da se pored Zahvalnica uvedu još nekakva priznanja, koja bi nesumnjivo dovela do još bolje komunikacije između vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini. Mogli bismo, recimo, birati najmenadžera vjerskih zajednica ili na primjer organizovati jedan „ja imam talenat“ šou u kojem bi se sveštenici mogli prikazati među svojim kolegama i stručnim žirijem u što boljem svjetlu. Možda da se razmisli i o osnivanju „Fondacije Vasilija Kačavende“ ili nečemu sličnom, ali otom potom.

Cijenjeni nadbiskupe Puljiću,

izvinjavam se još jednom što sam odužio svoje pismo, ali eto, priznajem, griješio sam. U iščekivanju brzog odgovora, ostajte mi dobro.

S poštovanjem,

Rab božiji

Boris Bajić

Tags: kačavenda, međureligijsko vijeće, puljić, SPC, zahvalnica

Category: Društvo