Kako je prije bilo dobro

November 29, 2012 | Napisao | 16 Komentara Više

Čovjek ulazi u klub. Skupo odijelo, cipele iz Italije, Rolex na ruci. Svi ga pozdravljaju, svi ga znaju. Sve ih odpozdravlja, sve ih zna. Odlazi u separe, gdje ga već čeka 5-6 prelijepih djevojaka. Služi ga šef sale lično. Naručuje najskuplji šampanjac i zove piće za cijeli lokal. Upadam u turu.

Ko je to, pitam druga.

– Milan čovječe, drug odgovara, ne skidajući pogled sa separea.

Koji Milan, ko je taj Milan? Uporan sam da saznam.

– Brate, Milan, svi znaju Milana, precizira moj oštroumni drug.

Dobro brate, odakle ga znaju? Šta radi? Čim se bavi? Od čega živi?

– Ma ne znam brate, al’ super je lik.

Popijem piće, nazdavljam Milanu, nazdravlja i Milan meni. Milan nazdravlja svima i svi nazdravljaju Milanu. Odlazim iz kluba, pozdravljam Milana, jebi ga, platio mi piće, a i ne zna me. Pozdravlja i Milan mene, bez obzira što me ne zna. Fin neki čovjek.

Na samom ulazu u klub parkiran Mercedes SLK, najnoviji model.

Ko je parkirao ovo čudo ovdje, pitam čuvara parkinga.

– Druže, to je Milanovo.

Ako je Milanovo, onda u redu. Prolazi me ljutnja. Probijam se do svog auta, odlazim kući. Kod kuće razmišljam kako je Milan super lik, kako mora da ima dobar život, kako bih volio da budem kao Milan, jednog dana. Kako svi treba da budemo kao Milan. Kako nam treba više Milana…

.

.

.

Deset godina kasnije idem u isti klub. Na ulazu ispred kluba zastajem da kupim cigarete. Prodavač, iako obrastao u gustu bradu, djeluje mi odnekud poznat.

Poznajemo li se, gospodine?

– Pa, sramožljivo procijedi čikica kroz ono malo preostalih žutih zuba, nismo se nikada zvanično upoznali, ali eto, ako Vam ime nešto znači, ja sam Milan.

Milan? Onaj Milan? Nemoguće, pa ja sam htio da budem kao Vi. Imali ste odijelo sašiveno po najnovijoj modi, sve djevojke su Vas obožavale, imao sam osjećaj da je cijeli svijet vaš. Bio sam ubijeđen da imate sjajan život.

– Eh, dečko, mlad si. Ne možeš da sudiš o nečijem životu na osnovu jednog trenutka. Trenutak u kom si me ti vidio bio je trenutak mog punog sjaja, vrhunac slave, kako bi vi mladi rekli. Nego, šta si trebao, cigarete ili žvake? Pistacije možda?

Ma pusite to, daj objasnite mi, šta se desilo za ovako kratko vrijeme?

– Eto, ako baš hoćeš da znaš, bio sam završio neki dobar posao i odlučio da se širim. Na ime starih zasluga i poznanstava odobren mi je veliki kredit. Na moju žalost, nisam ni petinu tog kredita uložio u posao. Nešto malo sam uložio, a ostalo sam, jebi ga, proćerdao… izlasci, kocka, žene i tako te stvari. Kupio sam Mercedes SLK, najnoviji u to vrijeme.

Da sjećam se. Dobro sve to, proćerdao, pa proćerdao, ali imali ste dobar posao i prije toga.

– Eh, sine moj, to što je dobro u jednom trenutku, ne bude dobro u drugom. Dok su drugi razvijali svoj posao, ulagali, ja sam trošio i presipao iz šupljeg u prazno. Doš’o đavo po svoje, zaplijenili mi sve što sam imao, izbacili me na ulicu, a drugi preuzeli moj posao.

Jebem im mater! Ko su oni? Kako su smjeli? Gdje su?

– Eh, smjeli, ne smjeli, tako je kako je, a znaš ih vjerovatno, momci su iz grada, Slobodan, Adnan, Hrvoje, Petar, Toše i Anže.

Ti klošari?! Pa svaki od njih je danas dužan više nego što ste Vi bili tada!

– Mućni glavom. Koliko je benzin bio tada? Koliko je hljeb bio tada? Koliko je kvadrat stana bio tada? Ako mi ne vjeruješ, uzmi i uporedi cijenu barela nafte prije 10 godina i danas. Uporedi cijenu zlata prije 10 godina i danas. Ne možeš porediti koliko sam ja bio dužan u markama, evrima ili dolarima prije 10 godina, sa istim iznosima danas. Inflacija dečko, inflacija.

Pa dobro, to stoji, ali opet vjerujem da su oni više zaduženi i kad tako gledamo.

– Ako su, neka su. Vodi računa o tome da, kad su preuzeli moju firmu, preuzeli su i moje dugove, koji su samo rasli. Većina njihovih današnjih dugova je posljedica onoga što sam im ja ostavio. Dobro, da se ne lažemo i sami su poprilično zasrali, ali s obzirom na ono što ih je dočekalo, nije sva krivica na njima.

Ma dobro, ali ja ne mogu da vjerujem da ste vi tek tako propali. Mora da su i drugi uticali na to. Mora da su Vam smjestili! Nije im odgovaralo da budete jaki! Ljudi su zavidni, vole da vide kad drugi padaju.

– Opet on. Evo, ti si mlad momak. Recimo da ti zarađuješ dobro, ja zarađujem dobro, svaki od nas ima svoju kuću, svoj auto, svoj posao. Obojici lijepo živimo. Pa ko će nas posvađati?! Pa jesmo li tolike ovce da nas drugi posvađaju, ako nam je toliko dobro? Dok si mlad, počni da preuzimaš odgovornost za svoje postupke, nemoj da prebacuješ krivicu na druge i tražiš izgovore.

Ok, ali opet, Vi ste bili car. Mogli ste ići gdje ste htjeli, raditi šta ste htjeli, svi su vas cijenili, svi su vas znali. Ne mogu da vjerujem da ste tek tako propali.

– Ma bio sam ja mudo od ovce. Mogao sam ići gdje sam htio, istina. Znaš koliko sam puta otišao na neko drugo mjesto? Ni jednom. Ovdje mi uvijek bilo najljepše. Ili sam ja bar mislio da mi je ovdje najljepše. A i imao sam preko firme nešto dogovoreno sa ovima ovdje, pa mi bilo jeftinije i eto..

Ne znam, žao mi jebi ga da Vas vidim takvog…

– Šta me imaš žaliti? Bilo – prošlo. Pusti prošlost kraju. Gledaj u budućnost. Uči na greškama. Uči od drugih. Pametnijih! Ali zapamti ovo što sam ti rekao. Nikad nemoj da sudiš o bilo čemu na osnovu jednog trenutka u vremenu. Gledaj uvijek širu sliku.

Pa dobro, ali ako nema šire slike? Ako je bio samo jedan trenutak i ako je bio dobar? Šta imam tu da mudrujem. Ako je dobro, onda je dobro.

– Ti i nisi baš bistar, a? Nema jednog trenutka. Nema pola trenutka. Svaka akcija ima reakciju. Sve ima uzrok i posljedicu. Ti me se sjećaš iz perioda iz kog bih ja htio da me svi pamte. Ali to nije realno. Realno je sve što je bilo prije tog trenutka, kad sam hodao po govnima da bih do tog došao i relano je ovo sad, kad sam opet u govnima. Govna sine, govna su realna. Nema niti jedne slike bez govana. Nekad su ta govna pod tepihom, nekad nisu. Eto, ja ih držao jedno vrijeme pod tepihom, dok nije došlo do grla. Sad, kao što vidiš, svuda su oko mene…

Milan završi svoje izlaganje. Ja sam ga još za trenutak gledao i kad sam krenuo da dodam još nešto..

Marlboro, ubaci neki glas.

– Meki il’ tvrdi, upita Milan brzo.

Tvdi stari, glup si k’o kurac, svake nedelje kupujem kod tebe i nikako da zapamtiš, odvrati balavac…

– Izvinite, gospodine, uzvrati Milan klincu koji je mogao i sin da mu bude, i pruži kutiju Marlbora. Tvrdog.

Tags: ,

Category: Svakodnevnica