Author Archive: bajic
Lice zločina – Ante Gotovina
Bilo kako bilo, svjedocima i žrtvama rata nikada ne treba presuda suda. Mi smo bili tu, mi smo to vidjeli, mi smo to proživjeli. Meni ne trebaju stranci da mi kažu da li je Ante Gotovina ratni zločinac ili nije. Novac ima ogromnu moć, što se potvrdilo još jednom, ali to ne znači da zločina nije bilo, niti da će žrtve biti zaboravljene, samo da se „istinom“ može manipulisati, naravno, ako to prihvatimo i dozvolimo.
Bečka škola ili kako je u Banjaluci pretučeno dvoje mladih
Oni koji su dovedeni da rješavaju probleme ovog društva postaju sve veći problem ovog društva. U Banjaluci su, tako, u rano jutro 11. novembra, dva pripadnika EUFOR-a austrijskog porijekla nasrnuli na dvadesetjednogodišnju Anu Ćurić, u samom centru Banjaluke. Šta bi bilo sa Anom, da se Stefan Brkić, koji je prolazio tuda i vidio cijelu stvar nije umiješao, ne smijem ni da pomislim. Vjerovatno je znao da teško može sam da zaštiti djevojku od dvojice uvježbanih vojnika, tako da je prosto preuzeo batine umjesto nje. I to je u redu.
Buđenje
Veliki sam protivnik svakog oblika nasilja, naročito ukoliko uključuje vatreno oružje, velika razaranja i ljudske žrtve. Mislim da je toga bilo i više nego dovoljno na ovim prostorima, a moj stav o tome najbolje opisuje poznati citat: spreman sam se za mir boriti do posljednje kapi krvi.
Međutim, postoji mnogo oblika izražavanja nezadovoljastva. Mirni protesti i građanska neposlušnost su jedni od njih. Istorija je pokazala da su pokretači promjena gotovo uvijek bili studenti, bez obzira da li se radilo o svrgavanju režima, protestvovanju zbog cijena goriva, mira u svijetu ili nečeg trećeg.
Ko su Srbi?
Srbi su prešli dug put od prvog pominjanja svog imena krajem šestog vijeka pa do danas. Na svom dugom putu između klanja i oranja, kako ga je nazvao akademik dr Milorad Ekmečić, Srbi su mnogo postradali. Sigurno je da su ta stradavanja ostavila velika posljedice na narod, ali istančan osjećaj za dobro i loše, odnosno za ispravno i pogrešno, ostao je netaknut.
Recept za uspjeh
Studenti su se nekada borili za ideale, danas se bore za prenos dva ispita. Nikada nisam čuo ili pročitao da se protestovalo ili insistiralo na uključenju univerziteta u neki međunarodni program za razmjenu studenata. Istina, i sam sam bio student, pa i predstavnik jedne grupe studenata, a nikada se nisam time bavio. U to vrijeme sam naivno vjerovato da je dovoljno da završim fakultet u kratkom roku i sa dobrim ocjenama, ali sam kasnije shvatio da to ipak nije dovoljno. Potrebno je mnogo više.
Lovi ribu Siniša Vukeliću
Zaista, otkud pravo Siniši Vukeliću da postavlja pitanja ljudima u skupim odjelima, koji voze najnovije automobile i imaju najbolje advokate koje novac može da kupi? Otkud mu pravo da, dok njegove polupismene kolege u tuđoj nesreći traže senzacionalne priče, on neumorno traga za istinom? Čime se vodio taj čovjek kad je gurao nos u stvari koje ga se skoro uopšte ne tiču, koje ga se tiču tek onoliko malo koliko i svih nas? To mu je posao, reći će neki, a ja ću ih upitati u opisu kog posla stoji strahovanje za sopstveni život i život svoje porodice.
Pravo na život
Danas neću pisati o prolivanju krvi zarad razliličitih simbola na zastavama, različite boje kože ili nasilju motivisanom vjerom u različite bogove. Pisaću o nečemu daleko strašnijem, pisaću o najgorem obliku nasilja koje postoji, a kome su skloni isključivo kukavice, osobe ometene u nekoj fazi razvoja, koja nikad nisu uspjele da pređu onu tanku liniju između životinje i čovjeka, osobe koje je samo visuljak između nogu po rođenju obilježio kao muškarce, ali su oni odavno prestali da budu muškarci.
Znaš ti dečko ko sam ja?
‘naš ti dečko ko sam ja? Situacija je nezgodna. Krupan baja, nema šta. Može biti sportista? Al’ znao bih. Iz novina. Lažni roleks, trenerka. Majica je zelena. Da nije neki stilista? Ne pratim modu, jebi ga. Ličnost je iz medija? Cirkuski akrobata? Pojma nemam zaista. Znamo se iz viđenja. Na brzinu slažem ga.
Harač na Univerzitetu u Banjoj Luci
Očigledno je da se u ovdje svi samo deklarativno zalažu da pomognu mlade ljude u njihovom daljnjem usavršavanju, a izuzetak nije ni rektor banjolučkog Univerziteta Stanko Stanić, koji je u govoru održanom prilikom svečane ceremonije dodjele diploma na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci izjavio da je njegova moralna obaveza da nastavi da pomaže, sad već bivšim studentima u nastavku njihovog ličnog razvoja i profesionalne karijere.
Ispostavilo se, još jednom, da je lakše održati govor nego riječ.
Potvrda, gledanje, plavuša i Miloje
Dobar dan, kažem ja. Pauza, odgovara. Potvrda, insistiram. Pauza, briga ga. Šta sad, pitam ja. Sjedi tamo, smaram ga. Čekanje. Vrijeme je! Prilazim. Može sad, žurim ja? Telefon, razgovara. Tetka je, izgleda. Za zdravlje je upita. Hvala Bogu, dobro je. On? Isto je. Krsta? Bole ga. Proći će, i Stevu je. Sačekaj, kaže joj. Šta si treb’o, pita me. Potvrdu, kažem ja. Kod kolege, odgovara. Gleda me. Gledam ga.
Recent Comments