Stručni saradnik za nadzor fejsbuka – tri izvršioca

Nije daleko dan, cijenjeni čitaoci, najsjajniji od svih dana u analima ove otadžbine nad otadžbinama, kada će državnici iz inostranstva dolaziti u Republiku Srpsku da traže savjet, pomoć, uputstvo ili sugestiju od snažnih i srčanih žena i muškaraca koji Republikom Srpskom nesebično vladaju.

Dok ostatak svijeta i dalje lamentira nad sudbinom novinara „Šarli Ebdoa“ i zaziva pravo na slobodu govora, Republika Srpska je odlučila da djeluje preventivno i zaštiti svoje građane od potencijalne odmazde nekakve domaće terorističke ćelije.

S tim u vezi, Vlada boljeg entiteta, Bog joj dao zdravlja, predložila je nacrt Zakona o javnom redu i miru, koji ide na raspravu 3. februara ove godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske. U obrazloženju predloženih rješenja stoji kako se suštinska izmjena u odnosu na važeći zakon odnosi na „proširenje definicije pojma javno mjesto, imajući u vidu, prvenstveno, društvene mreže preko kojih se vrše organizovanja određenih prekršaja javnog reda i mira“.

Mudro je domaći zakonodavac procijenio da opasnost po naše društvo vreba upravo sa društvenih mreža, a ne iz lošeg školstva, zdravstva i sudstva, a kako prve stvari idu prve, tako će neuki, bolesni i obespravljeni još morati da pričekaju; dok zlikovci vrebaju za tastaturama i gledaju kome će šta lanuti preko „fejsbuka“ i „tvitera“ niko od nas ne može mirno da spava.

Naivni među nama će se možda zapitati šta to može da pođe po zlu na društvenim mrežama, pa je potreban čitav zakon da se tim bavi, ali isti zaboravljaju da je tamo omogućeno „isticanje tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja“, pa se vizionar iz radne grupe za izradu zakona dosjetio da takvo zlodjelo kazni novčanom kaznom u rasponu od 100 do 300 KM.

Kao da je ovaj narod malo propatio, pa još treba da se nosi sa budalama koji „ističu tekstove“ o pet momaka koji su ubijeni u avionskoj nesreći u Zalužanima prije skoro tri godine, a za čiju smrt niko nije odgovarao. Je l’ treba narod da se uznemirava pričom o kupovini narodnih poslanika? Da bude izložen nepristojnošću koja vrišti iz tekstova o korupciji, nepotizmu i kriminalu na javnim univerzitetima? Je l’ treba neko da počne da zaziva ostavke funkcionera po društvenim mrežama, kritikuje crkvu, piše o raskolu u vladajućim strankama? Nek’ radi to u svojoj kući, a novodefinisano javno mjesto da zaobiđe u širokom luku sa svojim blasfemijama.

Da je internet mjesto bio bi upisan u katastru, komentarisaće zlobnici, ali njih se i ne pita. Pita se osamdeset i troje narodnih poslanika, koji se, do duše, u prosjeku razumiju u društvene mreže koliko i u glavu motora spejs šatla, ali dobro sad, ne može čovjek ni u sve da bude upućen. Zato su tu pauze za vrijeme skupštinskog zasjedanja kad starije kolege mogu da konsultuju one mlađe i kao da već mogu da načujem razgovor:

– Čekaj bolan, ko je koga stavio u mrežu?
Ne, gospodine Stevančeviću, nije niko nikog stavio u …
– Sad si rek’o da je društvo u mreži.
Ma ne, to se samo tako zove, nije to mreža u pravom smislu ri…
– Pa ko ih je metn’o u tu mrežu?
Nije ih niko to se samo…
– Nisu tu čista posla!

Mi smo ih birali i oni će, siguran sam, postupati u najboljem interesu svih nas, pa makar prekršili i član 5. Ustava Republike Srpske, kojim su garantovane naše građanske slobode.

Pored nespornih bezbjednosnih koristi koje naprosto vrište iz ovog zakona, treba imati na uma i činjenicu da će isti uticati na rast zaposlenosti. Već vidim konkurse u novinama: „stručni saradnik za nadzor fejsbuka – 3 izvršioca“, a odmah ispod, uz nešto zahtjevnije uslove, „rukovodilac tima za praćenje tvitera – 1 izvršilac“. Otvara se tu prostor i za jedan ili dva nova fakulteta koji će školovati stručni kadar za ovu važno i ni malo naivno zanimanje, jer sudski vještaci za tumačenje blog postova ne rastu na drveću.

Za kraj, znajte da je malo koja zemlja Evrope zaštitila svoje građane na način na koji to planira da uradi naša. Određen napredak u toj oblasti su, uz Sjevernu Koreju, postigle egzotične zemlje šerijatskog prava, u kojima se građani osuđuju na bičevanje i na smrt vješanjem zbog svojih postova na fejsbuku, ali ćemo mi svakako biti lider u regionu.

Bezbjednost i dobrobit građana moraju da bude na prvom mjestu. Koliko god to smatrali naivnim i bezazlenim ništa nije štetno po jedno društvo kao mladi ljudi koji slobodno i nesmetano pišu na društvenim mrežama. Ako ćemo pravo, ne pada mi na pamet ništa opasnije od toga. Osim jedne stvari.

Da prestanu da pišu.

Tags: Boris Bajić, featured, kažnjavanje zbog društvenih mreža, Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske

Category: Društvo