Šest poziva, monstrum i bomba

Šest puta.

Šest puta je Zorica Knežević zvala policiju da ju zaštiti od Muhameda Hadžikadunića. Šest puta je obavještavala nadležne organe o njegovim prijetnjama, napadima, zastrašivanjima i maltretiranjima. Šest puta je molila za pomoć i šest puta su nadležni organi slijegali ramenima.

Ne mogu oni tu ništa. Još ništa strašno nije napravio. Nema čina. Takav je zakon.

– Šta da se radi, gospođo. Da vam je bar nekoliko rebara slomio, onda bi bila druga priča. Ili neka fraktura, naprsnuće, bilo šta. Onda bismo mi to drugačije.

Istinabog, došli su jednom kad je lupao na vrata stana u kom je Zorica, kao samohrana majka, podizala svoju maloljetnu kćer. Jebiga, prijetio i drao se iz sveg glasa, nije moglo da se spava od njega u cijelom naselju. Moralo je nešto da se napravi. I došla je policija, popričala s njim, naružili su ga i poslali kući na spavanje.

I odvukao se kući Muhamed te večeri, podvivši rep poput psa na kog se gazda izgalamio jer se olakšao gdje ne treba. Ali dobro. Otići će policija. Vratiće se on. Onda on odlučuje. Onda je on zakon.

Davno ju je, u svojstvu tužioca, okrivio za posjedovanje slobodne volje i istrajavanje u namjeri da ga napusti. Odbacio je, u svojstvu porotnika, navode da je kriminalac i siledžija, kao neosnovane. Tja, tolike žene bivaju maltretirane svaki dan, šta je ona tu našla da se pravi pametna. Presudio joj je, u svojstvu sudije, po kratkom postupku.

Smrtna kazna, dosta se on zajebavao sa njom. Kakvi šamari, kakve pizde materine. Ovaj put će da je ubije. Onu kojoj je ranije prijetio, koju je napadao, zastrašivao i maltretirao. Onu koja je šest puta zvala policiju. Onu kojoj policija nije mogla da pomogne. Jer ništa strašno nije napravio. Jer nije bilo čina. Jer je takav zakon.

To nije bio zločin iz strasti, niti potez očajnika, kako pokušavaju da objasne neki. To je bio akt proračunat, pažljivo isplaniran i bez truna dvoumljenja. Prethodeći napadu, Muhamed Hadžikadunić, nakaza prirode, dopunio je sa 5 KM (slovima: pet konvertibilnih maraka) račun svoje žrtve uz napomenu da tu dopunu iskoristi tako što će se pozdraviti sa dragim ljudima, pošto on dolazi. Da napravi nešto strašno. Da počini čin.

Dolazak, kratka prepirka, vriska, pa detonacija. Ostaci ženskog tijela i nešto što nikad nije ni bilo muškarac, u kritičnom stanju, ali živo. Ovo je već bilo nešto. Nešto strašno. Konkretan čin. Pune ruke posla za dobojsku policiju. Uviđaj je trajao kratko. Zapisnik je, ne sumnjam, napisan kvalitetno. Sve po zakonu. Sve po pravilima službe. Do duše, možda je moglo to i da se spriječi. Ali onda ne bi bilo po zakonu.

Kada presuđeni kriminalac, bivši narkoman, trenutno optužen za posjedovanje i trgovinu drogom i oružjem, zlostavlja ženu i prijeti joj smrću, policija ne može da uradi ništa. Kada joj dolazi na vrata i maltretira je, policija ne može svaki put da interveniše, zauzeti su, dočekuju nekakvu važnu ličnost ili čuvaju neku bitnu zgradu ili spomenik. Kada i dođu, ne urade ništa, sem što izazovu dodatni gnijev u monstrumu, koji on kasnije iskali na svojoj žrtvi.

Ne zanima me da li će, u ovom konkretnom slučaju, on preživjeti ili neće. I ne zanima me kakav će biti ostatak njegovog mizernog života. I baš me briga da li će biti adekvatno kažnjen. Sve je to, sada, manje važno. Ali, jeste me briga za Zoričinu majku, kojoj je pripao najteži od svih poslova svijeta, da sahranjuje svoje dijete. Briga me je i za njenu maloljetnu kćerku, koja je osuđena na život bez roditelja, usljed saučesništva jednog monstruma i jednog sistema, koji nije učinio ništa da ga u njegovom naumu spriječi. I sad će, kao i prije nekoliko mjeseci, isti taj sistem slegnuti ramenima. Šta da se radi. Ne može se tu ništa.

A druge žene, žrtve nasilja? One će i dalje biti zlostavljane. Prijetiće im, napadati ih, zastrašivati i maltretirati. Rijetke će nadživjeti svog zlostavljača. Smrt Zorice Knežević tu neće promijeniti ništa. Pozivi u pomoć će i dalje odlaziti u prazno. S jednog broja manje, do duše.

S broja na kom se desilo nešto strašno.

S broja na kojem je došlo do čina.

Jer je takav bio zakon.

Tags: bivšu djevojku ubio bombom, Boris Bajić, featured, muhamed hadžikadunić, ubistvo u doboju, zorica knežević

Category: Društvo