Kriza morala

Vrijeme je izbora, predizbornih kampanja, ohrabrujućih slogana, veselih osmjeha i dobroćudnih pogleda razdraganih ljudi na bilbordima, televiziji, internetu i u štampi svih vrsta i boja, koji, u želji da zadrže vlast, odnosno da se dočepaju iste, između obećavanja kula i gradova, pričaju o svemu i svačemu, nadugačko i naširoko, nudeći rješenja i obećanja nakon što budu izabrani. Ponajviše zastupljene teme za razgovor su raznorazne vrste kriza i načini za prevazilažinje istih, pa se tako razgovara o ekonomskoj krizi, globalnoj finansijskoj krizi, a sve veći zamah dobija, srazmjerno broju političkoh poena koje nosi, priča o ekološkoj krizi. Dok se skeptici bave religijskom krizom, pojedini, moglo bi se reći eksperti za tu oblast, ne propuštaju da nas nesebično obdare svojim razmišljanjima o staroj dobroj i uvijek aktuelnoj političkoj krizi.

Ona kriza o kojoj se ne priča, da li zbog nepridavanja velikog značaja tom problemu ili iz razloga što ne nosi veliki broj poena u javnim debatama, a prema mišljenju autora ovih redova predstavlja daleko veću i opasniju krizu, uz dužno poštovanje svih gore pobrojanih i onih kriza koje ovom prilikom nisam pomenuo, je sveprisutna i stalno rastuća – kriza morala. Već se osjećam pomalo postiđeno pominjanjem iste, osjećam sram jer pišem o tome pored toliko ozbiljnijih problema, poput nekog ko dosipa so na ranu jednom društvu i to u vrijeme kad se strahuje da li će naša fudbalska reprezentacija nastupiti na narednom svjetskom prvestvu, u vrijeme kad je dovedena u pitanje primjena odluke „Sejdić-Finci“, u vrijeme kad se i dalje ne zna tačan datum otvaranja Mekdonaldsa u Banjaluci. No, s obzirom da je vrijeme jednostranog oglašavanja i pričanja šuplje priče, ili mlaćenja prazne slame, kako vam je već draže, odlučio sam da napišem nekoliko redova o ovoj, zapostavljenoj, krizi morala.

Kad kažem kriza morala, ne mislim samo na gospodu o kojoj sam pisao u prethodnom tekstu, iako njihovo ponašanje predstavlja kamen temeljac ove krize, mislim prvenstveno na osobe u pokušaju, koje su, usljed dugogodišnjeg uživanja u pogodnostima koruptivnih mehanizama, naprosto izgubili kompas i prestale da razlikuju dobro i zlo, ispravno i pogrešno. Nakon ovakvih konstatacija obično slijedi dugačka i široka priča o „padu sistema vrijednosti“, međutim ja ne mislim da je ikakav sistem pao, a pogotovo ne sistem vrijednosti, dok postoji makar i jedan jedini čovjek koji svoju životnu politiku bazira na osnovnim etičkim načelima.

Kriza morala dovodi do pojave negativne selekcije, a negativna selekcija ostavlja katastrofalne posljedice po društvo i pojedinca. Imam li recept za preduprijeđenje krize morala? Ne, ali imam dobru ideju odakle treba početi.

Kažu da probleme treba sasjeći u korjenu, tako da uzroke krize morala treba tražiti na njihovom izvorištu. Valja se okrenuti ka institucijama koje su zadužene za formiranje društva po mjeri i potrebama, za proizvodnju zanatlija, ljekara, pravnika, ekonomista, za formiranje modernog društva. Kao što sam već ranije pisao, smatram da je najveća društvena pošast pojava korupcije i kriminala u visokom obrazovanju. To je nešto o čemu treba pisati i na čemu treba raditi svaki dan, dok god licemjerni ljudi u skupim odjelima stoje iza katedri i drže nam predavanja o nauci, ali i životu, istovremeno negirajući osnovne društvene vrijednosti, neće mi biti teško da se ponavljam, a najmanje sad, kad se posljedice jadnog stanja u kome se visoko obrazovanja nalazi osjećaju više nego ikad. Na domaćim visokoškolskim ustanovama, dosta je kvalitetnih predavača i, što je još bitnije, kvalitetnih ljudi, ali negativnom selekcijom na rukovodeće pozicije tih ustanova dolaze nekompetentne osobe koje oko sebe okupljaju isključivo istomišljenike, pri čemu ih ne interesuje ni njihovo znanje, ni njihova stručnost.

Trenutno su na udaru kritika studenti i doskorašnji studenti koji su se kandidovali za odbornike na lokalnim izborima, na račun njihovog neiskustva i mladosti, pa bih iskoristio ovu priliku da upitam kritičare šta su drugo očekivali od tih mladih ljudi. Njih su učili ljudi koji se čitav život bave samo politikom, uz rijetke izuzetke čiji su se kratkotrajni izleti u privredu neslavno završili, učili su od ljudi koji drže po 6 predmeta samo na jednom fakultetu, koji godišnje izdaju više naučnih radova od Ruske akademije nauka, od ljudi koji su do prije nekoliko godina sjedili na optuženičkim klupama, pri čemu treba napomenuti da nisu svi dobili oslobađajuću presudu. Posljedično, negativnom selekcijom, njih zamjenjuju njihovi pandani, vjerne kopije, ponekad istog ili sličnog DNK sastava i dosljedno Dučićevom „gdje ja stadoh, ti ćeš poći“ nastavljaju sa sprovođenjem negativne selekcije.

Kažete da ne znate ko su, kažete da ne znate kako očistiti zrno od kukolja, potrebna su vam konkretna imena? Gospodo, ne treba vama ništa. Posjetite sajt bilo kojeg fakulteta sa jednog od dva državna univerziteta i pod karticom nastavnici, osoblje, saradnici ili kako je već cijenjena gospoda, koja nesebično prenosi znanje na buduće naraštaje, prekrštena na toj konkretnoj stranici, a potom provjerite prosjeke ocjena sa dodiplomskih studija pojedinih predavača. Kad vidite da se nakon nekoliko saradnika sa navedenim prosjekom ocjena u ličnoj biografiji pojavljuju pojedinci kod kojih je taj podatak izostavljen i kad vidite da kod saradnika sa prefiksom dr ili mr nema uopšte ili nema dovoljan broj objavljenih stručnih radova, znajte da ste naišli na konkretan primjer negativne selekcije.

Kao posljedica negativne selekcije donose se odluke koje idu na štetu većine, kao posljedica negativne selekcije dobri ljudi ispaštaju, kao posljedica negativne selekcije mladi ljudi teško dolaze do posla i napuštaju našu zemlju, kao posljedica negativne selekcije imenuju se direktori raznoraznih direktorata i predsjednici raznih udruženja, kao posljedica negativne selekcije dozvoljava se let neispravnim letjelicama, kao posljedica negativne selekcije padaju avioni, kao posljedica negativne selekcije ginu mladi ljudi koji su vjerovali da su stariji preduzeli sve mjere predostrožnosti da zaštite njihove živote, kao posljedica negativne selekcije za takve stvari niko ne odgovara, kao posljedica negativne selekcije tu smo gdje jesmo.

Sve gore navedeno direktna je posljedica negativne selekcije. Možda samo ideja kojom se valja poigrati, mada ne sumnjam da će je mnogi s gađenjem odbaciti, ali vjerovatno se loše stvari ne bi dešavale u obimu u kome se dešavaju da su akteri i uzročnici tih dešavanja imali bolje učitelje. Možda smo trebali tražiti bolje učitelje za njih, a i za sebe.

Kriza morala jede društvo iznutra, ostavlja dugoročne i ozbiljne posljedice. Nestaće nas i doći će na naše mjesto neki drugi, to je sigurno, da li bolji ili lošiji od nas, to ne možemo da znamo, ali ako išta možemo da uradimo u ovom trenutku, to je da probamo da ostavimo bolje tle za njih, za vrijeme kad oni dođu. Ako nešto treba da bude primarni problem za rješavanje, ako jednom problemu treba dati prednost nad drugima, ako na nešto treba neumorno skretati pažnju svaki dan, ako zbog nečeg treba ustati i ako nečemu treba stati u kraj jednom za svagda, to je problem korupcije u visokom obrazovanju i njene manifestacije u društvu, negativne selekcije.

Tags: BiH, izbori, korupcija, kriza morala, mito, negativna selekcija, republika srpska, visoko obrazovanje

Category: Društvo