Bečka škola ili kako je u Banjaluci pretučeno dvoje mladih

„Vojna operacija EUFOR ALTHEA u Bosni i Hercegovini pokrenuta je 2. decembra 2004. godine i od tada doprinosi očuvanju sigurnog i stabilnog okruženja u BiH. Odluka o pokretanju operacije ALTHEA uslijedila je nakon odluke NATO-a da okonča misiju SFOR-a, te usvajanjem Rezolucije 1575 Vijeća sigurnosti UN, kojom se odobrava razmještaj vojnih snaga EU u BiH…“ Ukratko, sjahao je Kurta, a uzjahao Murta. Opet. I to je u redu.

S obzirom da mi, građani Bosne i Hercegovine, nismo u stanju da sami održavamo red unutar svojih granica, međunarodna zajednica nam je, zahvaljujući urođenoj i davno dokazanoj ljubavi prema našem narodu, dodijelila šest stotina vojnika koji će održavati red umjesto nas. I to je u redu.

„Podržavaju napore Bosne i Hercegovine u održavanju sigurnog i stabilnog okruženja u zemlji“, tvrde na zvaničnom web sajtu ove nadaleko poznate organizacije koja sličnu podršku pruža i u južnoj pokrajini Srbije, Kosovu, povremenim nasumičnim rafalima po srpskom stanovništvu.  I to je u redu.

Vojnici su samo ljudi u uniformama, neko je davno primijetio, a kao ljudi imaju određene potrebe, pri čemu je jedna od osnovnih potreba čovjeka za pripadanjem i društvenom interakcijom. Vojnici u stranoj misiji nastoje da se asimiliraju sa domaćim stanovništvom, druže se sa njima, ostvaruju poznanstva, izlaze u zajedničke klubove i tome slično, pri čemu im je održavanje mira i stabilnog okruženja i dalje na umu kao njihov osnovni zadatak i jedini cilj. I to je u redu.

Međutim, oni koji su dovedeni da rješavaju probleme ovog društva postaju sve veći problem tog istog društva. U Banjaluci su, tako, u rano jutro 11. novembra, dva pripadnika EUFOR-a austrijskog porijekla nasrnuli na dvadesetjednogodišnju Anu Ćurić, u samom centru Banjaluke. Šta bi bilo sa Anom, da se Stefan Brkić, koji je prolazio tuda i vidio cijelu stvar, nije umiješao, ne smijem ni da pomislim. Vjerovatno je znao da teško može sam da zaštiti napadnutu djevojku od dvojice uvježbanih vojnika, tako da je prosto preuzeo batine umjesto nje. I to je u redu.

Prebijanje je okončano dolaskom policijske patrole na lice mjesta koja je privela alkoholisane austrijske vojnike u službi EUFOR-a. Pripadnici snaga MUP-a su provozali pobjednike „Bitke na ulici“ do policijske stanice, odakle su otpušteni zbog imuniteta, jer su naime Sporazumom o statusu snaga, „postignutim“ između BiH i EUFOR-a vojnici oslobođeni od sudskog gonjenja od strane vlasti BiH. Zakon se mora poštovati. I to je u redu.

Blagodareći već dokazanoj visprenosti duha, politički vrh Republike Srpske, odmah je shvatio ozbiljnost problema i „najstrožije osudio“ ponašanje vojnika EUFOR-a, šta god to značilo. Zatražen je izvještaj od snaga EUFOR-a o cijelom incidentu jer ništa neće biti tako dobra satisfakcija Ani, Stefanu, ali i svim građanima Banjaluke i Bosne i Hercegovine, kao jedan kvalitetan i lijepo napisan izvještaj sa pečatom EUFOR-a. Dodatno, zatraženo je da vojnici budu procesuirani od nadležnih u EUFOR-u. I to je u redu.

Na Aninom mjestu je mogao biti bilo ko, moja sestra koja se vraća istim putem kući, neko od stanovnika okolnih zgrada, vi koji čitate ovaj tekst. Na Stefanovom? Pitanje je. Hvala mu što je bio upravo on i što je odreagovao kako je odreagovao. U moje ime i ime cijelog naroda, kao i sve i jednog čovjeka čiste svijesti i zdrave pameti bilo gdje na kugli zemaljskoj. Hvala i snagama MUP-a što su se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme i zaustavili prebijanje dvoje mladih. Djelovali su u okviru svojih ovlašćenjenja i suzdržali se od primjene sile nad Austrinacima, znajući kakve bi to posljedice moglo imati. I to je uredu.

Vojnicima EUFOR-a, za „pružanje napora u održavanju mira“ bih ipak želio da se zahvalim lično, tako da se nadam da će se u narednih nekoliko dana pojaviti njihova imena i adresa privremenog prebivališta negdje u medijima. To bi bilo sasvim u redu.

Tags: Ana Ćurić, banja luka, EUFOR, nasilje vojnika, prebijanje u banjaluci, Stefan Brkić

Category: Društvo