Znaš ti dečko ko sam ja?

September 21, 2012 | Napisao | 5 Komentara Više

Predvečerje. Toplo je. Kafa da se popije. Pročitaju novine. Izlazim. Hodam. Kafić. Ulazim.

Muzika? Lagana. Konobar me pozdravlja. Znamo se iz naselja. Novine? Zauzete. Spazim ih. Komada tri. Prilazim. Dobar dan, mnogo se izvinjavam. Trebao bih novine. Mislim, jesu slobodne? Gleda me. Ne trepće. Mislim nije čuo me. Spremam se da ponovim. Rukama me prekide.

Muzika? Ubrzava. ‘naš ti dečko ko sam ja? Situacija je nezgodna. Krupan baja, nema šta. Može biti sportista? Al’ znao bih. Iz novina. Lažni roleks, trenerka. Majica je zelena. Da nije neki stilista? Ne pratim modu, jebi ga. Ličnost je iz medija? Cirkuski akrobata? Pojma nemam zaista. Bezobzirno slagah ga: Znamo se iz viđenja.

Muzika? Stagnira. Laknulo mu. Poznam ga. Tako je i logično. Nije on bilo ko. Pruža mi. Uzmi si. Ionako ništa ne piše. Ko još čita novine? Složim se. U pravu je. A kako i da ne bude? Pali sad. Smetaš mi. Dolaze mi drugovi. Udaljih se iz momenta. Ekipa je kompletna. Sad ih je četvorica.

Muzika? Pojačava. Tako baja zahtijeva. Tiho se razgovara. Neka kombinacija. Da ne čuje ko ne treba. Ko je to, pitam ja. Konobar se frapira. Kako, brate, ne znaš ga? Književnik je, sportista? Slikar impresionista? Tiše, da te ne čuje! On je nešto važnije! Mnogo zajebanije! Eno mu je makina. Na parkingu: Bembara. Sa zatamnjenim staklima. To je, sine, mafija! I to ne obična. Nego naša, lokalna! Za koju se i ne zna. Što hoda bez dinara. Sve im u devizama. I po stranim bankama.

Muzika? Utihnula. Stvar je brzo rješena. Niko ne progovara. Sad se samo razmišlja. Vidim im u očima. Dubina k’o u Andrića. Spontano se pozira. Za predstavnike medija. Voda ispred svakoga. Naravno, iz uvoza. Svaki po dva mobilna. Da ih lakše dobiju. Oni kojim vjeruju. Drugima se ne javljaju. Možda ih prisluškuju. Air Max su patike. Očito, or’ginalke. I one su zelene. Ima tu simbolike. Pod majicom kajlara. Kao kod patrijarha. Nepoznatog sastava. Al’ moćno izgleda. Tetovaža – momačka. Neka slova kineska. Preko cijelog ramena. Da se vidi. Da se zna. To je ponos podzemlja.

Muzika? Ugašena. Došlo vrijeme fajronta. Konobar im prilazi. Hoće da im naplati. Svaki se prepipava. Bez imalo uspjeha. Baja me tad pogleda. Druže, imaš cenera? Tupo gledam u njega. Vadim deset maraka. Zahvaljuje se, uzima. Nema sitno kod sebe. Ostalo mu kod kuće. Vraća sutra, kune se. Da ne bude zabune. Konobaru predaje. Bakšiš ostavlja. Ima se – može se. Takva tipa čovjeka. Srdačno me pozdravlja. Zovi ako zatreba!

Veče je. Kući sam. Za počinak se pripremam. Policija nek’ ne spava. Neko će da nastrada. Bar lokalna trafika. S’ mafijom se ne šali. S’ mafijom se ne igra.

Tags: ,

Category: Svakodnevnica