Goran Mutabdžija.jpgPoštovani gospodine Mutabdžija,

pišem iz Holandije, gdje imam privilegiju da izučavam ekonomiju starenja i dizajniranje penzijskih sistema na Univerzitetu u Tilburgu, koji je rangiran kao 22. univerzitet u svijetu. To mi je, kao postdiplomcu Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, omogućio Erasmus program.

Razlog mog obraćanja Vama je izostanak podrške Vlade Republike Srpske za „Erasmus+“ program, koji će u periodu od 2014. do 2020. godine omogućiti više od četiri miliona mladih da studiraju, usavršavaju se ili obavljaju praksu širom Evrope. Koliko sam uspio da shvatim iz obavještenja objavljenog na zvaničnoj internet prezentaciji Saveza nezavisnih socijaldemokrata, razlog izostanka podrške je uslov da se formira agencija na nivou Bosne i Hercegovine koja bi koordinisala ovim projektom, što je protumačeno kao pokušaj prenošenja nadležnosti sa entiteta na državu.

Poštovani ministre, tvrdim odgovorno da su svi učenici i studenti Republike Srpske spremni da Vam pruže bezrezervnu podršku da prenesete sva potrebna ovlašćenja na novoformiranu agenciju, ako bi im to pružilo mogućnost da studiraju i usavršavaju se na nekom od najprestižnijih visokoškolskih ustanova u Evropi. Prije svega, s obzirom da niti jedan od dva javna univerziteta u Republici Srpskoj, za razliku od univerziteta u Federaciji BiH, nema nikakav program razmjene studenata sa inostranim fakultetima, nije mi jasno koje bismo mi to nadležnosti prenijeli i šta time konkretno gubimo. Drugo, govorimo o programu koji će trajati svega sedam godina i zaista ne vidim kako postojanje jedne tako kratkoročne institucije, kakva bi bila ta novoosnovana agencija za koordinaciju, može naštetiti suverenitetu i integritetu Republike Srpske kao jedne trajne kategorije.

Istina je da Republika Srpska svojim izostankom iz ovog programa ama baš ništa ne gubi, jer ništa što ovaj program nudi naša zemlja nije ni imala. Možemo samo da dobijemo.

Ne želim ovim putem da Vas podsjećam na statističke podatke koji govore o nakaznom stanju naše privrede, ali moram da ukažem na visok stepen korelacije između ulaganja u obrazovanje i ekonomskog prosperiteta jedne zemlje. Da ne bih pravio nerealna poređenja sa zemaljama koje su dale desetine nobelovaca i izdvajaju milijarde za obrazovanje, samo ću Vam skrenuti pažnju na Albaniju kojoj se izrugujemo decenijama, izmišljamo viceve na njihov račun i ismijavamo im nacionalnu privredu. Istina je da su nas Albanci davno pretekli po stepenu ekonomskog razvoja, konkurentnosti i pozicioniranju na svjetskoj političkoj sceni. Ako pogledate samo vladu takozvane Republike Kosovo, možete da vidite da su se gotovo svi članovi vlade, zajedno sa predsjednicom „države“, školovali i usavršavali na renomiranim univerzitetima u SAD, Velikoj Britaniji i drugim razvijenim zemljama Evrope i svijeta. I dok govorimo o narodu koji je iz ničega „stvorio državu“ na račun srpskog naroda, ja ne mogu da se otmem utisku da to ima neke veze sa tim što Univerziteti u Tirani i u Prištini aktivno učestvuju u čak 12 međunarodnih programa za razmjenu studenata već više od 20 godina.

Samo školovani ljudi mogu da donesu dugoročan prosperitet jednoj zemlji. Valja staviti ruku na srce i priznati da domaće obrazovne institucije prosto nisu u mogućnosti, što zbog nedostatka resursa, što zbog neadekvatnog kadra da proizvedu nosioce privrednog razvoja ove zemlje. Imamo Akademiju nauka i umjetnosti čiji članovi ne znaju pravilno da se potpišu. Imamo doktore nauka koji nisu u stanju da sačine dopis od dvije rečenice. Imamo profesore i asistente na fakultetima u Republici Srpskoj koji plagiraju naučne radove. Imamo nepismene predstavnike studenata, čiji se dometi u zadnjih deset godina svode na borbu za prenos dva ispita i organizovanje žurke.

Svi se deklarativno izjašnjavaju kao spremni da pomognu mlade ljude da se usavršavaju i napreduju. Molim Vas da odete dalje od obećanja i praznih riječi većine političara i date jednaku šansu mladima Republike Srpske koju imaju naše kolege iz Beograda, Zagreba, Podgorice i drugih univerzitetskih gradova u regionu. Zdrava konkurencija, prilika da učimo rame uz rame sa najboljim studentima evropskih univerziteta, pozitivna iskustva i ideje koje ćemo donijeti iz inostranstva, kao i mogućnost da inostrani studenti upoznaju Republiku Srpsku su samo neke od prednosti koje „Erasmus+“ program donosi.

Ukoliko je potrebno da se naprave određeni ustupci, napravite ih! Ukoliko je potrebno da se ulože dodatni napori da se postigne dogovor sa političarima iz Federacije, uložite ih! To je sastavni dio naše borbe za bolje sutra.

Ne tražim nikakve odgovore, niti želim bilo kakve izgovore. Želim da djelujete i da ovu stvar riješite kako nekome na Vašoj funkciji priliči, a u najboljem interesu svih nas.

Za kraj Vas podsjećam na onu izlizanu frazu „da na mladima svijet ostaje“. Ako ikome to treba da bude maksima, onda je to ministar prosvjete i kulture jedne zemlje. Vremena je zaista malo. Već sada mnogo zaostajemo za kolegama iz susjednih zemalja, a oni zaostaju za svojim susjedima, što nas stavlja na samo dno prehrambenog lanca.

Na nama svijet ostaje. Pripremite nas za to.

S poštovanjem,

Boris Bajić

dobitnik “Zlatne plakete” Univerziteta u Banjoj Luci

  • Damir Kasipović

    Borise,

    Nije mi jasna poenta tvog pisma. Bar bi ti, kao jedan visoko obrazovani građanin naše države (koja god to bila), trebao uvidjeti da od školovanja nema vajde. Šta imaju mladi u RS da se doškolovavaju? To i jeste greška našeg društva, stalno učimo te neke škole. Mladi treba da se hvate lopate, krampa, štijalice, itd. i da nastave poslovi koje su im još preci počeli. Zašto da mladi gube vrijeme i novac na strane škole? Zar kod nas ne mogu dovoljno da nauče? Zar naš kadar, koji već dugi dugi niz godina predaje svoje predmete, ne može da prenese svoje znanje bolje nego neki strani tzv profesor?

    Ne mogu da vjerujem da ti misliš da mladima treba dozvoliti da idu u inostranstvo da im glavu pune propagandom. Da im tamo neki “demokrati” predaju kako da mjenjaju ono što im se ne sviđa, ili da im tamo neki “biznismeni” objašnjavaju šta da rade kad se ne slažu sa ekonomskim zakonima. Zar u Ukrajinu da idu, da uče kako se protestvuje protiv vlasti? Ili možda da idu u Holandiju, gdje mogu legalno da posjećuju “coffee shopove” pa da nam se djeca pretvaraju narkomane? Ili, ne daj Bože, da odu u Njemačku da vide da se tamo, pri pokretanju biznisa, ne plaća porez 6 mjeseci, a gratis se dobije i poreski savjetnik koji vas uči kako da “pravilno” plaćate porez. Pa čak, i da odu u Srbiju, neko će im utuviti u glavu da je tromjesečno plaćanje PDV-a dobro! Te gluposti da uče?

    Ko bi uspio smiriti te studente po povratku u našu nam dragu, lijepu, državu? Kako?

    Borise, ovakvu bezveznu propagandu od tebe sam samo mogao i očekivati.

  • Pingback: Otvoreno pismo ministru prosvjete i kulture Goranu Mutabdžiji()

  • knezpedja

    U finansijske tokove Erasmus-a se ne može zavući ruka, što je kršenje “vitalnih nacionalnih interesa.”

  • Pingback: Отворено писмо министру просвјете и културе Горану Мутабџији()

  • Dara Picard Evilmorning

    Alal vjera, Borise! Ovo se zove građanska odgovornost. Svaka čast!

  • Pingback: Banjaluka, grad studenata | CaraDara()

  • Sulejman Dedic

    Dobro,
    otvoreno, iskreno i jasno pismo..

    Sve pohvale! Pitam se samo dali je tvoja savjest Borise iznad ministarske “normale”
    shvaćanja (a mislim da nije, da je to naprotiv jako prosječno razmišljanje..)
    ili je savjest onih sto zauzimaju fotelje sa ogromnom odgovornošću prema društvu
    na višegodišnjem odmoru na neodređeno vrijeme…

    Vjerujem da su ministri daleko svjesniji svake svoje (ne)oduke, vjerujem, također, da ih
    većina propušteni odluka ne dira direktno.

    Znaći dok ti zoveš „u pomoć“ (u ime sviju), oni, što su te i doveli u situaciju da tražiš
    pomoć (znajući unaprijed da će se nevolje desiti zbog ne-odluke) prave se da te
    ne razumiju, da im nije bas jasno dali zoveš „u pomoć“ ili „u ponoć“, da ti slučajno
    ne praviš neku „žurku“!? hm..dalo bi se o tome pričati….

    Drugim riječima ipak te žale sto ti nisi svjestan da uvjek ima „preče“ od „prečega“,
    da čovjek na svim razinama, pa i pod cijenu autodestrukcije i nestanka, MORA se
    žrtvovati za viši cilj, za trajno dobro…koga?, kada?, gdje?, nebitno.. bitno
    je shvatiti i prihvatiti ličnu ulogu žrtvovanja. A kad su to mogli „naši“ očevi,
    djedovi, pradjedovi, cukundjedovi , pa zar si ti bolji od njih? Zato zategni
    malo „pojas“, i izdrži jos koju deceniju..ovo vrijeme i ovako ludo brzo
    prolazi..

    Da je samo visoko školovanje pogođeno tim prokletstvom stalnih blokada, nebi
    sigurno sakupljali marku po km za napuštene i davno zaboravljene „obične ljude“
    u „našem“ društvu…

  • Vladimir Kežić

    Super je to, samo što ćeš i ti i svi koji su otišli prije tebe sa državnim parama zaboraviti ko si i odakle si čim ti stipendija prestane trebati. Koliko ja znam samo takvih kao ti koji su sa naših ledja otišli vani, zaradili pare i nisu se nikada vratili a koji su se i vratili napravili su sebi dilove za dobre plate i zaboravili na dug ka državi, gradu pa i prema sugradjanima koji su vas odškolovali od svojih plata i poreza. I od takvih da očekujemo prosperitet? Nam ti trebaš da radi ovdje, da doneseš kapital, znam mnogo više malih ljudi koji odavde rade za strance i uvoz ečist novac u državu, takvi nam trebaju a ne leziljebovići koji će se vratiti i zaposliti u neko misnistarstvo. Dosta mi je takvih više!

    • Gospodine Kežiću,

      Erasmus+ je program Evropske komisije. Sve stipendije se finansiraju iz evropskog fonda, a budžet za projekat iznosi 14,7 milijardi evra.

      Nemojte se osjećati uvrijeđenim, ali nisam pod utiskom da ste me Vi odškolovali, niti me školujete u ovom trenutku.

      S poštovanjem,

      Boris

      • Mer De Noms

        Javno pismo zaslužuje javni odgovor. Toplo preporučujem ukidanje opcije komentarisanja, barem na ovaj tekst. Virtuelni likovi, uglavnom kancelarijski moljci, budžet-efendije, ionako ne rade po vazdan ništa, imaju vremena da troluju i odvlače diskusiju i čitaoce od suštine pisma.

        Sve što je trebalo reći, već je napisano. Neka se osvrnu na to, ako se usuđuju.

    • Goran Obradović

      Poštovani Vladimire,

      To što bi neko otišao da se školuje vani pomoću ove stipendije bi vama i takvima poput Vas uštedjelo novac, jer će učesnicima školovanje biti plaćeno iz stipendije a ne od strane njihovih roditelja, ili iz vašeg novčanika. Novac koji bi BiH uplatila pritom u fond za članstvo je daleko manji iznos od novca koji bi bio utrošen na njene studente – učesnike u programu. Meni ste recimo Vi platili školovanje (pretpostavljam da radite i plaćate porez) jer sam bio na budžetu kao dobar student, a moji roditelji su me uz to još uzdržavali dok sam studirao, što je, složićete se mnogo više novca nego što ste Vi dali. Nisam učestvovao u razmjeni studenata jer mi je dugo trebalo da “progledam” i da shvatim koliko je naš sistem zaostao u svakom pogledu (čast rijetkim izuzecima na fakultetu koji se bore protiv stvari koje je Boris naveo ali oni su samo 2-3 zvijezde u mrkloj noći, bez mjesečine). Na kraju, kada sam shvatio da je većina društva u BiH poput Vas, i da gleda ko će otići ne vrativši se, pa je zbog toga bolje spriječiti i one koji bi se vratili, i da je bitnije da komšiji crkne krava nego ima li se šta pojesti, kada sam to shvatio, ja sam otišao i nikad se neću vratiti. Ja sam za Njemačku još bolji, jer ništa niu uložili a dobili su stručnog eksperta koji njihovoj privredi donosi stotine hiljada evra godišnje. Ako budem mogao ispisaću se iz državljanstva prvom prilikom. Sramota me da kažem da dolazim iz takve jedne razvratne države gdje svako samo na sebe misli i gdje su ljudi poput ovaca, kako čoban potjera kera oni idu bez pogovora, i da vjeruju šta im vlast servira preko medija koje sama plaća Vašim parama! Pa zar nije bolje i odškolovati par stotina ljudi, pa ako se samo 3 od 100 vrate, to može biti 30 firmi ili 30 profesora na univerzitetu od kojih će svako da direktno prenese znanje na stotinu onih koji nisu nigdje išli. Ta trojica bi sama kreirala korist veću nego što je trošak školovanja stotine, ali naravno, to se u Bosni neće dogoditi, jer je tamo svakome cilj da boljeg od sebe sputa i spriječi ga da napreduje, sujeta je bitnija od prosperiteta.

      Zar ne bi onda bilo bolje i za Vas i za sve ostale kojima je eto super u RS, da ovakvi izrodi koji nemaju pojma o životu i koji ne trebaju Bosni da pametuju onima koji sve već znaju odu daleko zahvaljujući ERASMUS + programu i ne vrate se a da vi pritom još uštedite taj novac koji ćete ovako platiti da ih iškolujete?

  • Milan Banjaluka

    Elaboracija prihvatljivosti i legitimnosti odluke vlade je vrlo kompleksno pitanje i možda ću ga nekada i napisati,to će biti podugačak odgovor. Ovaj komentar će se baviti logičkim nedosljednostima teksta iznad i njegovom problematičnom argumentacijom. Bajiću, obzirom da studirate u inostranstvu,i obzirom na želju da se bavite ozbiljno ekonomijom,teško mi je povjerovati da pravite ovakve greške. Dopusitite da vam kao student ekonomije iz RS-a pokažem da i smo i mi ovdje sposobni da analiziramo i da zaslužujemo renome analitičkog aparata i pozitivističkog rezonovanja bar približan onim koji percepcija u prosjeku dodjeljuje “studentima iz inostranstva”.

    Ako prihvatimo da postoji korelacija izmedju ekonomskog rasta i obrazovanja,problem je takav da korelacija sama po sebi nije nikakav argument,bar u ovom slučaju,jer tvoja korelacija podrazumjeva i uzročnost u smjeru obrazovanje—>rast. Statistika kaže da korelacija izmedju prosjeka godina obrazovanja nacije i ekonomskog rasta skoro i ne postoji ,a sve i da postoji, ona je blago negativna,uzročnost ide u suprotnom smjeru,ekonomsko blagostanje nudi ljudima mogućnost da se duže školuju.
    Jedina koeracija koja postoji i ona je očita,na ličnom planu duže školovanje generiše veće prihode u budućnosti.

    Meni je drago i jako čudno,obzirom na moju pretpostavku da komentatori ispod nisu pretjerano školovani pojedinci,imaju hirurški precizno detekciju problema i vrlo mudre procjene. Tu ću ubaciti floskulu,kolektivnom mudrošću svih naroda svijeta potvrdjenu,”životno iskustvo je najveća moguća škola”,a koju ću i korelaciono i naučno potvrditi. Naime,iako korelacije kod obrazovanja i rasta nema,itekako je ima kod PISA testova,koji testiraju kogntitivne sposobnosti mladjih naraštaja.

    Takodje,ono što narod primjećuje,i što se lako može i dokazati,ulagnom nam se ti “strani eksperti” ako se i vrate,jer se u svijetu jako teško probiti,vraćaju kod nas,i to pravac u budžetske institucije,očekuju se pozicije na vrhu prehrambenog lanca,bez dana radnog staža,
    umjesto da kao najproduktivniji (potencijalno) ne počnu dokazivanje sopstvene vrijednosti
    tako što će otići u realni sektor pa u uslovima konkurencije pokazati da vrijede.

    Činjenica je da je kod nas rent-seeking (budžetske jasle) nacionalni sport,a certifikat iz inostranstva će samo služiti i uglavnom onima sa štelom ili bez štele da im lakše upadne
    kašika u med. Rečenica iznad je već normativna i pretpostavlja previše implikacija,pokušaću se vratiti pozitivističkom načinu argumentacije i da završavam sa kritikom.

    Dakle,obrazovanje i nauka u društvu dobijaju na značaju sa ekonomskim rastom,zato što se približavamo tehnološkoj granici,i zato što je kompleksnost proizvoda koji društvo stvara dovoljno sofistifikovan i uslonjen,zato se i tada više ulaže u obrazovanje.
    Ova populistička priča o “dobrobiti države” (iako ona postoji kroz eksternalije(institucije i demokratiju djelimično) jer znanje nije roba već javno dobro),u koju će se teško naš iskusni i svim bojama premazani narod ubijediti,je samo dokaz o onome što Štulić jednom reče
    “kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare”.

    Toliko o obrazovanju,iscrpljen sam.

    I takodje,zasmetalo mi je :”
    Drugo, govorimo o programu koji će trajati svega sedam godina i zaista ne vidim kako postojanje jedne tako kratkoročne institucije, kakva bi bila ta novoosnovana agencija za koordinaciju, može naštetiti suverenitetu i integritetu Republike Srpske kao jedne trajne kategorije.”
    da li to znači ako ne ti ne vidiš,da se može negirati da štetnost ne postoji ? Vrijeme će pokazati da ona postoji,a to ,postoji li cijena Republike Srpske,je pitanje koje možda nekada obradim.

    Možda da je prvo ti,uvaženi kolega Bajiću,obradiš, koliko košta Republika Srpska ?
    Da li,ukoliko EU postavi kao uslov skidanje svih nadležnosti,radi imaginarnog prosperiteta (ili realnog) ,imamo pravo, i da li trebamo “prodati” Republiku Srpsku ?

    Da zaključim,puno više bi se dalo za napisati ukoliko bi neke specifikacije projekta bile poznate,koliko će studenata ići,koji studenti,kako,šta itd.
    Ali iz ovoga mogu reći da je jedini problem nepostojanje alternativnog rješenja za studente iz Republike Srpske ,da malo vide svijeta i osmotre civilaciju koja ih okružuje,i steknu uvid u neke stvari. Pravim stručnjacima nikakva pomoć ERAZMUSA neće trebati niti stipencije,oni će sami sebe probiti.

    • Poštovani,

      prestao sam da čitam nakon prvog pasusa, naime, izbjegavam da čitam komentare koji su duži od mog članka, utoliko više ako sadrže sintagme poput “elaboracija prihvatljivosti”, “pozitivističko rezonovanje” i tome slično.

      Nadam se da ćete naći odgovarajućeg sagovornika, s obzirom da ovaj blog posjećuje mnogo ljudi najrazličitijih profila.

      S poštovanjem,

      Boris

      • Milan Banjaluka

        Poštovani Borise,
        Nisam primjetio da sam pretjerao. Volio bih ,možda u nekoj od sljedećih kolumni,ili ovdje ,odgovor na pitanje : “Da li,ukoliko EU postavi kao uslov skidanje svih nadležnosti,radi imaginarnog prosperiteta (ili realnog) ,imamo pravo, i da li trebamo “prodati” Republiku Srpsku “, i po koju cijenu ?

        A preporučiću ti nešto što će te zainteresovati, kao ekonomistu i čovjeka slobodnog duha,tekst na temu obrazovanja.
        http://www.politika.rs/pogledi/Zeljka-Buturovic/Put-balonom.lt.html

    • Dragan Erazmus

      Kao sto ste se i Vi, dragi Milane, probili ovim odgovorom, jer kazete da ovaj clanak cita vecina nepismenih pojedinaca.

    • Goran Obradović

      Milane, po rukopisu mi se čini da te poznajem. Ako sam u pravu, ti već radiš u jednoj državnoj agenciji koja već godinama radi na projektima čiji su opisi puni pojmova kojima je cilj da se zbune manje obrazovani sugrađani a za utrošeni novac nikakvih konkretnih rezultata još uvijek nema. Nadam se da će projekat koji je u toku napokon donijeti neke koristi građanima, ali to je stvar koja se može napraviti za tri mjeseca a ne za tri godine.

      Možda griješim, ali kada sam vidio “elaboracija” i “koleracija”, a da pritom ne znaš (ili znaš ali si buntovnik pa ne poštuješ pravopis) pravilo o pisanju zareza, sjetio sam se svih kolega koji su se poput tebe gurali u studentske organizacije i stranke prodajući se kao predstavnici a pritom predstavljajući samo sebe. To je i očekivano u društvu u kom su najmoćniji ljudi političari koji rade to isto i svim silama se bore da se degradiraju sve istinske vrijednosti, od kojih je jedna sigurno kvalitetno obrazovanje, kojeg mi gotovo da i nemamo, to ti može reći svako ko je otišao bilo gdje iz BiH i malo se družio sa drugim obrazovanim ljudima.

      Naravno da takvi u BiH nikad neće ljudima koji imaju znanje prepustiti svoje pozicije, nego će svim silama pokušati da ih pokažu nesposobnima, koristeći argumente poput “Pravim stručnjacima nikakva pomoć ERAZMUSA neće trebati niti stipencije,oni će sami sebe probiti..” Neko sa diplomom cijenjenog evropskog univerziteta je velika prijetnja za poziciju jer je teško pokazati kako dotični nije sposoban. Naravno, pravi stručnjaci će otići za pravim izazovima jer žele da ih cijene zato što su sposobni a ne zato što su pogodni. Takvi izazovi leže van BiH.

      • Milan

        Gorane,ne poznajemo se. Ne osjećam se obaveznim da apsolutno poštujem pravopisne forme,niti bi ih želio sve znati,osjećam potrebu da demonstrativno ne poštujem forme,kao jedan vid kritike u društvu gdje suština i logička dosljednost konstantno izmiču. Niti sam,dok sam bio student,bavio se bilo kakvim organizcijama,niti sam danas borac za bilo šta ili koga osim za sebe. Avaj,jasno mi je da sam našao pogrešno mjesto za raspravu,nisam pretpostavio da će moj riječnik izazvati tolliko polemike i odbojnosti prema suštini koju treba da predstavi.
        Vidim da ni na šta konkretno mi nisi odgovorio,prepoznajem kao suštinu tvog tekta,i priznajem kao relevantnu činjenicu po pitanju prioblemu,,a već sam i sam to naveo,da je nivo obrazovanja pozitivno koreliran sa ličnim dohotkom.

        Ostalo su floskule i uglavnom zablude koje nemam potrebu komentarisati. Medjutim,nema potrebe da jedan drugog ubjedjujemo ovdje. Puno je jasnije komunikacija preko pitanja.
        Šta ako nije slučajno to što se traži jedinstveno tijelo na nivou BIH, ?
        Da li pristati na ucjene ? Da li bi,svjestan ucijene išao slijepo za Erasmusom,ili bi drugačije postupio ?

  • volim eu

    Prijatelju, da li je mozda evropa kriva sto uslovalja Bosnu i RS sa unitarizacijom i to preko ledja studenata. Sta je problem evropi i njenim politicarima da uvaze ustavni poredak BiH i ne ucjenjuju da bi studenti mogli normalno da se usavrsavaju? Zar nevidis da nam se opet namece krivica kao i toliko puta do sada a ustvari se radi o politickim ucjenam izvana…za koje se u klasicnom politickom spinu okrivljuje domaca vlast i od nas pravi nesposobne divljake. Sta smeta evropi da ako treba prihvati da rs i federacija odvojeno ucestvuju u erazmus projektu ako vec ima toliko eu drzava i eu postuje i velica razlicitost…

    • Poštovani,

      Bosna usljed sveg svog silnog ustavnog poretka ima toliko zajedničkih institucija da ih je poprilično teško nabrojati. Nisam siguran da je BiH u smislu ponude obrazovanja toliko interesantna Evropi da bi se zbog nas prekrajala pravila.

      Jedna zemlja, jedna agencija za koordinaciju. Valjda je nama u interesu da naši studenti zagrizu dio kolača od 14,7 milijardi EUR. Samim tim smo mi ti koji treba da nađemo rješenje.

      S poštovanjem,

      Boris

      • volim eu

        za evropu nema velikih i malih to je valjda demokratsko drustvo jednakih…ili se radi kao sto sam rekao o politici i ucjenama? sa druge strane nama i nije toliko u interesu da se erazmusom stimulise odliv mozgova pa za bilo kakav ozbiljan projekat ovdje jednostavno nema ljudi…mozda je bolje investirati u domace projekte institute ili saradnju koja ce se odvijati lokalno i okupljati ljude ovdje i jacati lokalni potencijal nego placati za odljev mozgova…mi za taj erazmus placamio milione zar ne?

  • Bojan5150

    Морам признати да сам само бацио поглед на саопштење МСД (рефлексно гађење) као и на ово отворено писмо, стога не бих дуго…

    Да ли сте, Борисе и колективе присутни, обавијештени да постоји Агенција за развој високог образовања и обезбјеђивање/осигурање квалитета, на нивоу БиХ?

    Обзиром да се и као код већине “агенција”, рад наведене (http://hea.gov.ba/) своди на “ко ће данас отићи по колаче”, да ли је иста могла/требала да одради ово у тексту споменуто?

    • Poštovani,

      radi se o tome da je program Erasmus+ namijenjen i učenicima srednjih škola, kao i praktikantima, tako da ispade da Agencija za razvoj visokog obrazovanja nema potrebne kvalifikacije za koordinisanje programom na nivou BiH.

      Mislim, to mi se čini kao logično objašnjenje koje bi nam mogli servirati.

      S poštovanjem,

      Boris

    • Poštovani,

      lično sam svjestan postojanja te Agencije. Mislim da je “problem” sa tom agencijom što se “bavi” isključivo visokim školstvom, a Erasmus+ treba da obuhvati i učenike srednjih škola, kao i praktikante.

      S poštovanjem,

      Boris

  • Goran

    Bravo Borise,
    Mlad si covjek, ali hrabar i pametno zboris. Samo naprijed!

  • John Buttcheeks

    a majkamustara, kad si vec tako perspektivan zasto ne provjeris svoje izvore prije pisanja tekstova:
    From EU press release on Erasmus and BiH ERASMUS+ programme. Commenting on the participation of Bosnia and Herzegovina in the future ERASMUS+ programme 2014 – 2020, EUD/EUSR spokesperson Andy McGuffie said:

    “In order to take part in some of the activities within the future ERASMUS+ (2014 – 2020) programme, BiH would need to sign an agreement with the European Commission and make the relevant financial contribution. This is the responsibility of the BiH authorities and still remains a matter for them to resolve.”

    “However we underline that some other activities of the future Erasmus+ programme (2014-2020) will in fact be open to BiH. These will not require action by the BiH authorities or any further agreement with the European Commission. Activities covered under the former programmes ‘Erasmus Mundus Action 1’ will remain available – the Joint Programmes at Master/doctorate level including scholarships; activities under ‘Action 2’ – Cooperation and exchange projects with Higher Education Institutions; and finally Tempus – activities oriented towards institutional reform in the education sector.
    “This is made possible thanks to a financial grant made unilaterally by the EU from the pre-accession instrument (IPA) for all Western Balkan countries including BiH. In addition, funding for mobility for youth workers, youth organisations and young people from BiH will be ensured from the EU side.”

    “Nonetheless, full participation in Erasmus+ on an equal footing with EU Member States is the ultimate goal for BiH and we continue to work towards this.”
    End.
    Notes to editors
    1. If the BiH authorities can reach a common position, the country would be able to participate in parts of the so called “Centralised Actions” which would open ERASMUS opportunities for the first time to a whole new level of education – primary and secondary schools.
    2. One of the most important features in this regard is the availability for virtual connections of classrooms in Bosnia and Herzegovina and those in the EU via eTwinning. This electronic platform can support a virtually unlimited number of projects and cooperation activities via a secure space in the internet. A similar electronic platform is being set up to connect teachers and learning in adult education. European networks bringing Bosnia and Herzegovina in touch with their counterparts in the EU are also a benefit of an agreement for partial participation in Erasmus+. So far, the authorities of BiH have not yet declared their interest in signing an agreement and participating in these actions. It becomes now very urgent to do so, as otherwise these opportunities would be missed.
    [End of press release]

    nadam se da komentar nece biti obrisan jer ne ide na ruku niti ovom tekstu niti hvalospijevima ispod njega.

    • Poštovani,

      gospodin Mutabdžija je danas prihvatio ponudu i BiH se uključuje u Erasmus+ program. Bilo je na svim vijestima. Tekst koji ste kopirali je objavljen danas. Ovaj članak je napisan juče.

      S poštovanjem,

      Boris

      • John Buttcheeks

        tekst je od jucer a mozete to ovdje i provjeriti: http://www.delbih.ec.europa.eu/News.aspx?newsid=6028&lang=EN

        fala,
        dzon

        • Poštovani,

          u pravu ste. Ja sam našao jedan drugi tekst današnji, koji govori o de fakto pristupanju Bosne i Hercegovine ovom programu. Ovo što ste vi kopirali odnosi se na stvari koje BiH treba da uradi da bi postala članica Erasmus+ programa.

          S poštovanjem,

          Boris

  • Borislav Radovanović

    Poštovani Borise,

    odlično ste detektovali određene probleme kakvi tište akademsku zajednicu i visoko obrazovanje. Međutim, mnogo važnije pitanje (kakvo ste otvorili ovim tekstom) jeste “prenos nadležnosti” sa entiteta na državu. Pitanje obrazovanja kao univerzalnog oblika sticanja znanja nikakvom legislativom ili političkom voljom ne može se ograničiti na nivo entitetske ili državne “nadležnosti”. Vrhunsko obrazovanje stiče se na prestižnim univerzitetima i, kako je to u ovom konkretnom primjeru rečeno, u okviru određenih projekata. Da li ćemo kao društvo pristupiti određenom međunarodnom projektu u sferi obrazovanja preko entitetskih ili državnih institucija, ma to je irelevantno pitanje – važno je kakvu korist ostvarujemo tim konkretnim projektom. To je jedini interes kakvim se kao društvo trebamo voditi, a sve ostalo su samo “tehnička pitanja”.

    No, tu se kao problem uočava pitanje da li su ovom društvo potrebni stručnjaci kakvi su obrazovani na svjetski prestižnim visokoškolsim ustanovama. Takvi, u pravilu, donose nove ideje i vizije o tome kako se ovo društvo treba dalje razvijati, a društvo nam je uređeno po dijametralno suprotnim “vizijama” kakve ne koriste građanima, ali vladajućim političkim i intelektualnim “elitama” baš odgovaraju. Sve u svemu mladi i društvenoodgovorni stručnjaci su u ovakvoj konstalaciji političkih odnosa prosto nepoželjni, a najviše u odnosu na kvazielite kakve dominiraju ovim društvom.

    Iskreno se nadam da će Vaše shvatanje neophodnosti sticanja znanja na prestižnim univerzitetima kao pretpostavke opšteg napretka društva u konačnici pobijediti i da će društvo shvatiti kako nam je to zasigurno najbolja razvojna pretpostavka. Ne bih ulazio u kompetencije inostručnjaka kakve je Srbija angažovala posljednjih mjeseci (zbog moje nekompetentnosti), ali ono šta je jasno vidljivo jeste shvatanje da je akademsko obrazovanje te države neadekvatno današnjim potrebama društva. Već samo detektovanje tog problema je ogroman iskorak u razvojnom smislu, a teško da će izostati i konkretni rezultati materijalizovani na bazi znanja i iskustva kakvim angažovane osobe raspolažu. Uostalom, pozicioniranje i napredovanje beogradskog univerziteta na listama svjetskih obrazovnih ustanova je već jasno vidljivo. Istovremeno nekoliko velikih investicionih projekata u Srbiji je otvorilo pitanje da li ta država raspolaže kvalifikovanim ljudskim resursima potrebnim za njihovu realizaciju, odnosno i neophodnosti promjena u sferi srednjoškolskog obrazovanja. U tom kontekstu mi se sa Srbijom ne možemo komparirati ni u pogledu akademskog obrazovanja, ni po pitanjima kvalifikovane radne snage, no, pitanje je kad ćemo kao društvo potražiti odgovore kakvi nas zasigurno jednog dana očekuju. U tom kontekstu podržavam Vaše obraćanje ministru i pitanja koja ste postavili.

    • Borislav Radovanović

      Kako protumačih objavu na sajtu Vlade RS-e slijedi nam formiranje najmanje dvije entitetske i jedna državna agencija kakve će se baviti “pristupanjem” Erasmus+ projektu, odnosno novo političko “uhljebljenje” podanika. Žalosno, zar ne?

    • Poštovani gospodine Radovanoviću,

      zahvaljujem Vam na opširnom komentaru u kojem ste se na neki način nadovezali na moje pismo. Naveli ste sve ono što sam ja propustio da navedem, što zbog ograničenog prostora i broja karaktera, što zbog činjenice da neka razmišljanja nisu baš pogodna za ovaj način obraćanja.

      Što se tiče samog Erasmus+ projekta, vidim da ste i sami upoznati da je projekat usvojen. Da, formiraće se tri agencije, kao što je bilo i očekivano, ali s obzriom da za toliko drugih stvari imamo po tri agencije, po tri ministarstva, po tri komiteta i tome sl. onda pomirljivo izjavljujem da su bolje i tri agencije nego da Republika Srpska ostane bez učešća u Erasmus+.

      S poštovanjem,

      Boris