Noviji članci
Rođendanska pjesma
Htio si da otkrivaš, da isploviš brodom,
da lutaš po svijetu, juriš za slobodom.
Al’ taj brod je truo, on ne mari za te,
briga ga za tvoje neproživljene sate.
“I pad je let”, viču usta glupa.
No, ja ne vidjeh leta, samo bola tupa.
Televisa presenta: Pala Vlada
Neko se mudar dosjetio da zapakuje ostavku pod pad, rotaciju pod smjenu, stagnaciju pod nedostatak impulsa i eto ti nove razonode za masu, nešto da se žvaće, preživa i na kraju, onako nesvareno, proguta. S obzirom na složen princip funkcionisanja digestivnog trakta, još će mnogo epizoda „Sulejmana“ biti emitovano prije nego što taj isti narod shvati da ne može da svari ono što je u trenucima proleterskog zanosa sa užitkom pokusao.
m:tel i ja – prijatelja dva
Dragi moj prijatelju,
nemoj da misliš da sam zaboravio na tebe ili na tvoj slogan „imate prijatelje“. Imam – ali nemam na računu da te pozovem, stoga ti pišem ovo pismo.
Čestitam ti na uspješnoj poslovnoj godini, prije svega na stopi povrata na uloženo, na kojoj ti mogu pozavidjeti i narko karteli iz Južne Amerike. To što operateri iz okruženja imaju duplo veći prihod, a skoro istu operativnu dobit, pokazatelj je stručnosti i predanosti ljudi iz uprave m:tel-a i ničeg drugog.
Studirajmo naše, jer naše je bolje
Ako bih se ponovo rodio, opet bih odlučio da studiram na Univerzitetu u Banjoj Luci! Volio bih da se sa mnom postupa oštro, ali pravedno!
Najpoštenije bi bilo da mi se u startu naglasi da nikada neću znati bolje od svih predavača i da vjerovanje u suprotno neće donijeti ništa dobro. Takođe bi bilo poželjno da se istakne da za najveću ocjenu zna samo Bog i profesor, kako bi se izbjegle sve eventualne nesuglasice tokom studiranja.
Savjet jednog dvadesetpetogodišnjaka
Dvadeset i pet godina mi ne daje za pravo da djelim savjete bilo kome, pogotovo jer sam svjestan većine grešaka koje sam počinio za to kratko vrijeme. Ipak, četvrtina vijeka je značajan jubilej, tako da sam ipak odlučio da napišem ovaj tekst, koji nije nikakav autobiografski tekst, niti nekakva motivaciona govorancija, već ima jednu sasvim konkretnu poruku.
2012 A.D.
Država se još nije raspala, ali se i dalje ne slažemo. Dodik je manje psovao. Radojičić je postao aktivan na društvenim mrežama. Komšić je napustio sopstvenu partiju. Ivanić je bio neprimjetniji nego inače. Džombićeva Vlada se održala. Lagumdžija je bio bolestan. Sejdić i Finci su bili popularni. Bosić je kupio novu košulju. Incko je obrijao bradu. Komić je otpjevao Soldier of Fortune, a Tihić je odsvirao svoje.
Otvoreno pismo kardinalu Puljiću, šifra: Kačavenda
Kontemplirajući o svemu tome, došao sam do zaključka da je gospodin Kačavenda mogao skupiti najveći broj bodova na toj listi isključivo ukoliko se boduju kvadrati stambenih i poslovnih objekata u posjedu istog, kao i gola činjenica da nikada zvanično nije bio procesuiran pred bilo kojim sudom, što je, imajući u vidu njegovu biografiju, zaista hvale vrijedan podvig.
Kako je prije bilo dobro
- Opet on. Evo, ti si mlad momak. Recimo da ti zarađuješ dobro, ja zarađujem dobro, svaki od nas ima svoju kuću, svoj auto, svoj posao. Obojici lijepo živimo. Pa ko će nas posvađati?! Pa jesmo li tolike ovce da nas drugi posvađaju, ako nam je toliko dobro? Sine, dok si mlad, počni da preuzimaš odgovornost za svoje postupke, nemoj uvijek da prebacuješ krivicu na druge i tražiš izgovore.
Lice zločina – Ante Gotovina
Bilo kako bilo, svjedocima i žrtvama rata nikada ne treba presuda suda. Mi smo bili tu, mi smo to vidjeli, mi smo to proživjeli. Meni ne trebaju stranci da mi kažu da li je Ante Gotovina ratni zločinac ili nije. Novac ima ogromnu moć, što se potvrdilo još jednom, ali to ne znači da zločina nije bilo, niti da će žrtve biti zaboravljene, samo da se „istinom“ može manipulisati, naravno, ako to prihvatimo i dozvolimo.
Bečka škola ili kako je u Banjaluci pretučeno dvoje mladih
Oni koji su dovedeni da rješavaju probleme ovog društva postaju sve veći problem ovog društva. U Banjaluci su, tako, u rano jutro 11. novembra, dva pripadnika EUFOR-a austrijskog porijekla nasrnuli na dvadesetjednogodišnju Anu Ćurić, u samom centru Banjaluke. Šta bi bilo sa Anom, da se Stefan Brkić, koji je prolazio tuda i vidio cijelu stvar nije umiješao, ne smijem ni da pomislim. Vjerovatno je znao da teško može sam da zaštiti djevojku od dvojice uvježbanih vojnika, tako da je prosto preuzeo batine umjesto nje. I to je u redu.
Društvene mreže